Trideset stepeni u učionici bez prozora: londonska nastavnica doživjela napad zbog vrućine

Londonska nastavnica koja se predstavila samo kao Gill (43) doživjela je tokom 2026. godine, najtoplijeg ljeta zabilježenog do tada, napad nakon simptoma toplotne iscrpljenosti na radnom mjestu. Toplotni talas je pogoršala klimatska kriza.

Gill je ispričala da se temperatura tokom ljeta postepeno penjala, a s njom i njen strah. Nije mogla da spava — kad bi i zaspala, budio bi je osjećaj gušenja jer je vazduh bio gust, suh i vruć. Voda i ventilator nisu pomagali. Budila bi se s osjećajem da ne može da diše i s rastućom panikom. Nelagodu i zabrinutost osjećali su, kaže, i njeni kolege, koji su strepjeli i za sebe i za učenike.

Krajem juna došla je na posao iscrpljena i bez uobičajene motivacije. Njena učionica bivša je soba za kopirni aparat — mala, bez prozora i bez ventilacije, i temperatura je tog dana dostigla 30 stepeni. Učenici nisu mogli da uče, a kako je dan odmicao, ona se sve lošije osjećala: vrtoglavica, temperatura i jaka glavobolja.

Prvi napad nakon 20 godina

Gill je prije oko 20 godina dijagnostikovana epilepsijom, koja je, kako kaže, od tada izuzetno dobro kontrolisana i ne utiče na njen život. Ali tog dana doživjela je prvi odsutni napad od postavljanja dijagnoze — opisuje ga kao „kao da neko pritisne pauzu na daljinskom". Napad se dogodio tokom pauze za ručak.

Koleginica joj je u prijemnoj rekla da ima brojne simptome toplotne iscrpljenosti: bila je grozničava, hladna dok joj je koža na dodir bila vruća, nije mogla da reguliše tjelesnu temperaturu, a stalno je bila žedna bez obzira na to koliko je pila. Popodnevnu nastavu otkazala je i ostala u prvoj pomoći, a po posao ju je odveo partner.

Ljekar opšte prakse, s kojim je razgovarala nekoliko dana kasnije, zaključio je da, obzirom na to da nema drugog očiglednog objašnjenja, napad najvjerovatnije izazvala vrućina.

Crveni alarm i strah od ljeta

Sutradan, nakon što je vlada izdala prvi crveni zdravstveni upozoravajući alert zbog vrućine u toj godini, škola je saopštila da zatvara u podne. Gill je, ipak, došla na posao, objašnjavajući to osjećajem da su nastavnici svi u tome zajedno.

Iako je vrućinu oduvijek teško podnosila, kaže da savjete da su osobe s hroničnim stanjima ugrožene nikada nije odnosila na sebe. Ovo ljeto, dodaje, bilo je bez presedana — njegova neprekidnost toliko ju je potresla da se u julu i avgustu ustručavala planirati bilo šta.

Sada se, kaže, pita kakvo će ljeto čekati djecu kada budu u njenim godinama. Pitanje koliko loše može postati, napominje, posebno je muči kada pomisli na sestrića, sestričinu i djecu koju predaje.