U Tešnju održana tribina posvećena životu i djelu trojice rahmetli imama

Tribina „Sjećanje na život i djelo rahmetli imama“ održana je u utorak, 29. septembra, u Tešnju, povodom obilježavanja 114. godišnjice Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Organizator programa bio je Odbor Udruženja ilmijje Tešanj.

Program je započeo učenjem kolektivne hatme u Čaršijskoj džamiji i klanjanjem akšam-namaza, nakon čega je skup nastavljen u Atriju Medžlisa Islamske zajednice Tešanj. Moderator tribine bio je hfz. mr. Almir-ef. Salkanović.

„Biti imam nije samo profesija, već misija“

Prisutnima se obratio predsjednik Ilmijje Nijaz-ef. Duzan, koji je zahvalio na tradiciji sjećanja na imame. Po njegovim riječima, njihov trud je trajna sadaka, a tešanjska ulema ima posebno mjesto u zajednici, naročito u ranijim teškim periodima. „Pojedini medžlisi su bili popunjeni kompletno imamima iz Tešnja. Biti imam nije samo profesija, već misija. Oni su svojim primjerom živjeli islam“, naveo je Duzan.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tešanj Fuad-ef. Omerbašić govorio je o značaju čuvanja sjećanja na imame koji su obilježili vrijeme u kojem su služili. Kazao je da su sva trojica živjela u zahtjevnom vremenu i da su „s ponosom nosili ahmediju“, a da ujedno nisu bili društveno izolovani — bili su odgovorni u džematu, a van njega su željeli dobro svojim porodicama i široj društvenoj zajednici.

Muhamed-ef. Sejdinović

O životu Muhamed-ef. Sejdinovića govorio je Ševal-ef. Delić. Sejdinović je završio Tešanjsku medresu, a 1936. godine imenovan je za imama u džematu Šije, gdje je proveo cijelu imamsku službu. Uz imamski rad bavio se i zemljoradnjom kako bi školovao djecu, a brinuo se i o djeci svoga brata koji je ranije poginuo. Radio je kao muallim na dvije lokacije, a u vrijeme komunističke vlasti tajno je podučavao djecu vjeri. Njegov sin bio je prvi učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu porijeklom iz Šija.

Zabilježeno je da je tokom punih 40 godina svakodnevno pješačio oko tri kilometra od kuće do džamije, a njegovim pregalaštvom džamija u Šijama svečano je otvorena 1965. godine. Zapamćen je kao tih, smiren i skroman čovjek koji je više volio postupcima pokazivati vrijednosti nego o njima govoriti. Preselio je na ahiret 1978. godine.

Osman-ef. Halilović

O Osman-ef. Haliloviću govorio je Dževad-ef. Hasanbašić. Halilović, rođen u Koprivcima, također je završio Tešanjsku medresu, a nakon Drugog svjetskog rata oženio se muhadžirkom iz Čajniča. Od 1955. godine bio je imam u selu Bradići, do kojeg je zajedno sa Mustafom Skejićem kupio konja da bi prešao oko 20 kilometara od Koprivaca. Od 1961. godine službovao je u džematu Karadaglije, a kasnije u džematu Jablanica, gdje je učestvovao u izgradnji džamije i vakufske kuće.

U Jablanici i Čaglićima ostavio je veliki trag u obrazovanju djece — njegovi učenici pamte da je obilazio roditelje ako dijete nije došlo u mekteb. Bio je blizak narodu, a ljudi su ga doživljavali kao čovjeka od povjerenja. Težinu vremena svjedoči i to da je nakon govora sa minbera o alkoholu morao ići na saslušanje kod komunističkih vlasti. Preselio je na ahiret 1994. godine.

Halid-ef. Hadžić

O Halid-ef. Hadžiću govorio je Fuad-ef. Ćeman. Istaknuto je da je Hadžić gotovo četiri decenije proveo u imamskoj službi, ostavivši dubok trag među vjernicima tešanjskog kraja. Rođen je 1940. godine u Novom Selu, a otac mu je preselio kada je imao svega sedam godina.

Svoju imamsku službu obavljao je u Jablanici, a potom u džematu Vukovo, gdje je sa džematlijama izgradio džamiju 1971. godine.

Posebnu vrijednost predstavlja njegov lični dnevnik u kojem je bilježio događaje i zapažanja iz života imama tog vremena. U njemu je ostavio dragocjene činjenice koje danas predstavljaju svjedočanstvo o okolnostima u kojima su imami obavljali svoju službu. Obavljajući imamske dužnosti i na drugim lokacijama, u dnevniku je zabilježio i koliko mu je značilo kada je uspio kupiti bicikl. Naveo je da je bio toliko radostan kao da je kupio automobil, jer mu je bicikl omogućio lakše putovanje od jednog džemata do drugog.

Hadžić je bio posebno posvećen radu s djecom i omladinom, zbog čega ga i danas mnogi pamte. Posvetio se i odgoju svoje djece, a jedan od njegovih sinova, Almir-ef. Hadžić, postao je hafiz i danas je imam u džematu Jelah. Bio je čovjek koji je mnogo čitao i imao izgrađene i istančane stavove o svojoj, ali i široj društvenoj zajednici. Preselio je na ahiret 2017. godine, a ukopan je u džematu Vukovo.