Vedrana Rudan otvoreno o terminalnoj dijagnozi: "Rekli su mi da imam još tri mjeseca"

Vedrana Rudan, poznata po oštrom jeziku i beskompromisnom pisanju, u jednoj od svojih skorašnjih kolumni otvoreno je progovorila o teškoj bolesti s kojom se suočava, o terminalnoj dijagnozi i razmišljanjima o sopstvenom životu. Rudan boluje od raka žučnih kanala, a njene riječi brzo su odjeknule kod čitalaca, jer je ovoga puta pisala o jednoj od svojih najličnijih tema – trenutku kada je od ljekara čula koliko joj je vremena, po njihovoj procjeni, ostalo.

U tekstu je književnica opisala razgovor sa ljekarima u Zagrebu koji su joj, kako kaže, rekli da joj je preostalo samo nekoliko mjeseci života. Iako je bila riječ o šokantnim informacijama, Rudan je smatrala da takva otvorenost ljekara može imati i drugu stranu – daje čovjeku vremena da razmisli i pripremi se za ono što dolazi. „U Zagrebu su mi rekli tri mjeseca. To su podaci. Tako treba razgovarati sa pacijentima. Za tri mjeseca možete se organizovati i suočiti se sa onim što dolazi", napisala je.

Suočavanje s krajem mijenja perspektivu

U svojoj kolumni, autorka je naglasila da joj je takva prognoza otvorila prostor da duboko preispita sopstveni život i odnose sa ljudima oko sebe. Kako kaže, suočavanje sa mogućim krajem često natjera čovjeka da stvari vidi iz potpuno drugačije perspektive. Takođe je istakla da teški trenuci otkrivaju ko su ljudi koji ostaju sa nama kada je najteže, dok mnoge svakodnevne brige odjednom postaju potpuno nevažne.

Razgovori sa porodicom nakon dijagnoze

Rudan je posebno opisala razgovore koje je vodila sa članovima porodice nakon što je saznala za dijagnozu. Jedan razgovor sa sinom, kaže, duboko ju je potresao, jer ju je pitao kako će porodica dalje. „Mama", rekao joj je sin, „kako ćemo podići troje djece? Svijet je poludio. Sestra nema djece, imaju stan, nema nikakve potrebe da dobije ni komad kuće…" Kako opisuje, podivljala je od bijesa. „Zašto imaš troje djece? Ko ti ih je uvalio? Ona je moje dijete, tu je i tata. Kuća jeste moja starina ali tvoj otac i ja u nju zajedno ulažemo već četrdeset godina…" Sin nije uspio sakriti tipični, podrugljivi osmijeh. Kako sama komentariše – znate već, budalo stara, jedina si u gradu koja ne znaš. Odlučila je. „Nećeš dobiti ni komadić kuće, a nećeš mi doći na sahranu ni ti ni njeno troje djece. Neka im kuću ostavi otac."

Posebno snažan utisak ostavio je i razgovor sa kćerkom, koji je, kako kaže, promijenio njen pogled na mnoge stvari. „Razgovarala sam sa kćerkom. Sve je znala. 'Čitav moj život je laž, laž', vrištala sam. 'Stara, svačiji je život laž, da nije sve bi nas istina pobila u dvadesetoj.'" Na kraju kolumne, Rudan je zaključila gorko: „Dakle tako. Da se svo ovo sr**e nije odužilo ja bih umrla u miru i spokoju ispraćena kuknjavom svojih najdražih. Ovako ću na svom pogrebu biti samo ja u pratnji sebe."

Decenijama najprepoznatljivije ime regionalne književne scene

Vedrana Rudan decenijama je bila jedno od najprepoznatljivijih i najprovokativnijih imena književne i javne scene regiona. Ova hrvatska književnica, novinarka i kolumnistkinja bila je poznata po tome što je bez zadrške govorila o temama o kojima su mnogi nerado pričali – od ljubavi, braka i seksa, preko majčinstva i starenja, do bolesti, politike i smrti. Rođena je 1949. godine u Opatiji. Novinarstvom se bavila godinama, a književnu karijeru izgradila je upečatljivim stilom u kojem su se preplitali crni humor, ironija, bijes, iskrenost i brutalna direktnost. Njene knjige često su izazivale burne reakcije, ali je upravo zahvaljujući tome okupila veliki broj odanih čitalaca.

Među njenim najzapaženijim djelima izdvajaju se „Uho, grlo, nož", „Ljubav na posljednji pogled", „Dabogda te majka rodila", „Crnci u Firenci", „U zemlji krvi i idiota", „Zašto psujem" i „Muškarac u grlu".

Život iza javne ličnosti

Iza njene javne ličnosti nalazio se život koji nije bio pošteđen teških iskustava. Udavala se dva puta, a iz prvog braka rodila je dvoje djece, kćerku Asju i sina Slavena. O prvom braku govorila je izuzetno otvoreno, dok je u svojim napisima i javnim istupima opisivala i iskustva nasilja koja je, prema sopstvenim svjedočenjima, preživjela u tom odnosu. Takva iskustva kasnije su postala okosnica tema kojima se bavila u svojim knjigama i kolumnama.

Nakon razvoda započela je vezu sa advokatom Ljubišom Drageljevićem, koji je bio osam godina mlađi od nje. Njihova ljubavna priča počela je dok je još bila u prvom braku, da bi se nakon razvoda i vjenčali. O svom drugom braku govorila je na njoj svojstven način – bez uljepšavanja i sa obiljem humora. Njihov odnos često je prikazivala kao zajednicu dvoje ljudi koji su uspjeli da pronađu zajednički jezik i prolaze kroz život uprkos razlikama i godinama.