Veterani Zaljevskog rata dobili spomenik u srcu Washingtona

Spomenik na Nacionalnoj aleji poslije 35 godina

Nakon tri i po decenije od Zaljevskog rata, veterani operacija Desert Shield i Desert Storm konačno imaju svoje trajno obilježje u srcu Washingtona. Svečanost otvorenja održana je tokom vikenda, a spomenik je posvećen Amerikancima koji su nosili uniformu u tim misijama — kao i približno 300 njih kojima rat nije donio povratak kući.

U dvije operacije, vođene 1990. i 1991. godine, Sjedinjene Države su angažovale gotovo 700.000 pripadnika oružanih snaga u okviru šire međunarodne kampanje čiji je cilj bio da se Kuvajt oslobodi iračke okupacije.

Prilikom otvaranja, ministar unutrašnjih poslova Doug Burgum istakao je da spomenik odaje počast hrabrosti svih koji su se odazvali pozivu domovine, žrtvi onih koji se nikada nisu vratili i porodicama koje su ih čekale i podržavale.

Kako je sve počelo

Sukob je izbio u augustu 1990. kada je vojska pod komandom Saddama Husseina ušla u susjedni Kuvajt. Bagdad je tvrdio da ta teritorija zapravo pripada Iraku, a u pozadini je stajala i želja za kontrolom kuvajtskih naftnih bogatstava. Međunarodna zajednica je reagovala osudama i pozivima da se Irak povuče.

Američki odgovor stigao je u obliku operacije Desert Shield — trupe su poslate u Saudijsku Arabiju kako bi se zemlja zaštitila od eventualnog napada, a istovremeno je gradljena međunarodna koalicija posvećena oslobađanju Kuvajta. Pošto ni diplomacija ni ekonomske sankcije nisu urodile plodom, koalicija je u januaru 1991. prešla u ofanzivu — operaciju Desert Storm. Prvo su uslijedili udari iz zraka na iračke vojne ciljeve, a kopnena faza, pokrenuta krajem februara, za oko 100 sati borbi protjerala je iračke snage iz Kuvajta i okončala rat.

Pustinja u srcu glavnog grada

Lokacija je simbolična — neposredno sjeverno od Lincolnovog spomenika. Projekat vrijedan 42 miliona dolara nije koštao porezne obveznike ni dinara: novac je prikupljen donacijama pojedinaca, poglavlja organizacije Veterans of Foreign Wars diljem SAD-a i samog Kuvajta. O spomeniku će ubuduće brinuti Nacionalna parkovska služba (National Park Service).

Autori su htjeli stvoriti prostor za tiho razmišljanje, pa su se ugledali na pustinjsku oazu. Zidovi koji se oblino uvijaju asociraju na pješčane dine, a posjetioce kroz prostor vodi kružna staza u smjeru kazaljke na satu, kroz zasjenjeni gaj s drvećem i žuborećom vodom. Na putu se prolazi pored dva zida od granita boje pijeska. Na takozvanom Storm Wallu nalazi se bas-reljef od 125 stopa, rad skulptorke Emily Bedard, koji hronološki vodi posmatrača od priprema, preko samih borbi, do oslobođenja Kuvajta. Inscription Wall, drugi zid, nosi dva komemorativna vijenca i posvete onima koji su služili, ali i onima koji su u tim operacijama izgubili živote.

Sam raspored elemenata ima i dublje značenje — arhitektonski studio CSO, jedan od autora projekta, objasnio je da kompozicija asocira na manevar „lijevi udarac" kojim je tokom Desert Storma komandovao general H. Norman Schwarzkopf.

U samom centru nalazi se fontana Unity Shield — bronzano zrcalo široko 28 stopa s imenima svih 41 države koalisije uklesanim u metal. Pored nje stoje i dvije skulpture od nerđajućeg čelika: američki bijeli orao i kuvajtski soko, znak prijateljstva dvije zemlje koje je rat povezao.

Emocionalni značaj trenutka osjetili su i veterani poput Deborah Trone, raspoređene u 10. mobilnu hiruršku bolnicu, koja je ceremoniju iz Kolorada pratila preko livestreama. „To je dio historije i ponekad se čini da je zaboravljen", kazala je za Colorado Springs Gazette.

Scott Stump, veteran Desert Storma koji je kroz Nacionalnu udruženje za spomenik Desert Storm vodio cijeli poduhvat izgradnje, za NBC4 Washington je rekao da je namjera da posjetilac napravi emocionalnu vezu s tom epohom i shvati da iza etikete „rat od 100 sati" stoji mnogo više.