Vjera u magiju ne nestaje ni u modernom svijetu, pokazalo je američko istraživanje

Nauka i magija pod istim krovom

Sociolozi s tri američka univerziteta ispitivali su šta se dešava s natprirodnim vjerovanjima kada vjerske institucije gube uticaj — napuštaju li ljudi uz crkvu i vjeru u duhove i prokletstva, ili počinju sami birati šta će vjerovati.

Paul Froese s Baylor univerziteta, Isaiah King s Carson-Newman univerziteta i Ruiqian Li s American University analizirali su odgovore 1.812 odraslih osoba iz Baylor Religion Survey za 2025. godinu. Podatke je od januara do marta prikupio Gallup, online i poštom, a odgovori su ponderisani kako bi bolje odražavali odraslo stanovništvo Sjedinjenih Američkih Država.

Istraživači su najprije izmjerili tzv. sekularni racionalizam — kombinaciju stava da je nauka jedini način razumijevanja svijeta, naglaska na razumu i ljudskom iskustvu u moralnim odlukama, samostalne interpretacije duhovnih učenja i nezainteresiranosti za vjerske rasprave. Visok rezultat nije nužno značio potpuni raskid s vjerom: dio učesnika i dalje je vjerovao u Boga, izjašnjavao se uz neku religiju ili pohađao bogoslužja.

Vjerovanja su potom upoređena u tri kategorije: čuda, magija i svakodnevne praznovjerice, pri čemu su istraživači razdvojili vjerovanja koja uključuju božansku intervenciju od onih koja ne zahtijevaju boga ni zajednički vjerski nauk. Skor za magiju obuhvatao je vjeru u duhove, prokletstva, duhove nastanjene u predmetima, komunikaciju s mrtvima, predviđanje budućnosti i samu magiju. Praznovjerice su uključivale navike poput izbjegavanja riječi koje bi mogle „izazvati urok" nad željenim ishodom.

Rezultati su pokazali da osobe s višim skorom sekularnog racionalizma rjeđe vjeruju u čuda, ali su im skorovi za magiju i praznovjerice bili viši. Prema Li-jevom izlaganju nalaza, među onima koji vjeruju u Boga oko 40 posto onih koji prihvataju sekularni racionalizam naginjalo je magijskim vjerovanjima, naspram 19 posto onih koji taj svjetonazor odbacuju.

Povezanost između sekularnog racionalizma i jače vjere u magiju uočena je, međutim, baš među onima koji su zadržali vjerske veze. Među nevjernicima, osobama bez vjerske pripadnosti i onima koji nikada ne idu na bogoslužja ta povezanost nije bila jasno izražena.

Lična vjera naspram institucije

Objašnjenje istraživača počiva na razlici između lične vjere i institucionalnog autoriteta. Vjerska zajednica može prihvatiti čuda, a odbaciti gatanje ili pokušaje razgovora s duhovima. Član koji u duhovnim pitanjima vjeruje vlastitoj prosudbi, međutim, može prihvatiti i te ideje. Ta samostalnost bi, po njihovoj tezi, mogla omogućiti da natprirodna vjerovanja opstanu i dok slabi povjerenje u vjerski autoritet. Odgovori iz ankete u skladu su s tom mogućnošću.

Autori ističu i ograničenja: anketa nije direktno testirala kako su ljudi razvili svoja vjerovanja, mjera racionalizma nije bila test naučnog znanja ni sposobnosti rasuđivanja, a ispitivanje je obuhvatilo samo odrasle Amerikance i njihove stavove u jednom trenutku. Iz tog razloga ne može se reći da li magijska vjerovanja postaju češća ili rjeđa. Praćenje istih osoba tokom vremena, dodaju, pokazalo bi kako se natprirodna vjerovanja mijenjaju zajedno s odnosom prema religiji.

Istraživanje, dakle, ne dokazuje da povjerenje u nauku uzrokuje magijsko mišljenje. Njegova poruka je drugačija: propitivanje vjerskog autoriteta ne znači uvijek odustajanje od natprirodnog, a dvoje ljudi u istoj crkvi mogu imati sasvim različite predodžbe o tome koje nevidljive sile postoje.