Vrane u psihološkom testu odlučivale dvostruko brže od ljudi i majmuna

Dva odrasla mužjaka vrane pokazala su se bržima od ljudi i majmuna u klasičnom psihološkom zadatku kojim se mjeri kako mozak donosi odluke na osnovu onoga što vidi. Eksperiment su proveli neurobiolozi Philipp Schmidbauer i Andreas Nieder sa Univerziteta u Tübingenu u Njemačkoj, a riječ je o prvom testiranju vrana u ovom zadatku.

Tačke na ekranu i kljucanje

Testirane su crne vrane (Corvus corone). Svaka ptica stajala je ispred ekrana osjetljivog na dodir, na kojem se prikazivalo mnoštvo tačaka. Dio tačaka potom bi se pomjerao lijevo ili desno, a vrana je smjer kretanja označavala kljucanjem mete na odgovarajućoj strani ekrana.

Zadatak nije bio vremenski ograničen. Ptice su imale širok vremenski okvir za odgovor, jer je cilj bio da odluku saopće kada su u nju sigurne, a ne da se takmiče u brzini. Prije prikupljanja stvarnih podataka svaka vrana prošla je više od 100 sesija obuke.

Ljudi i majmuni ranije su već testirani ovim zadatkom razlikovanja smjera nasumičnog kretanja tačaka. Vrane su odluke donosile u prosjeku za oko 235 milisekundi, što je, kako navode Schmidbauer i Nieder, otprilike dvostruko brže nego što je zabilježeno kod majmuna ili ljudi.

Signal iz mozga prije kljucanja

U drugoj fazi istraživači su vranama u mozak ugradili elektrode, postavljene tako da prate područje nidopallium caudolaterale (NCL), u kojem se nalaze neuroni uključeni u opažanje smjera kretanja. Nakon buđenja iz operacije ptice su ponovo rješavale isti zadatak, a snimana je aktivnost 248 pojedinačnih neurona.

Ti neuroni slali su signale povezane s predstojećom odlukom već 70 milisekundi nakon što bi se tačke počele kretati, odnosno oko 170 milisekundi prije samog kljucanja. Prema autorima, rezultati upućuju na to da mozak vrane ima računsku dinamiku sličnu onoj kod primata, ali unutar drugačije neuronske arhitekture i sa znatno većom vremenskom efikasnošću.

Mozak bez slojevite kore

Schmidbauera i Niedera ne zanima samo demonstracija inteligencije vrana, nego i kako ptice takve rezultate postižu s mozgom koji je građen bitno drugačije od našeg. Ptice nemaju slojevitu moždanu koru, koja je kod sisara najviši centar integracije. Umjesto slojeva, njihov mozak se oslanja na krugove koji potiču iz drugog dijela palijuma. Mozak im je manji od ljudskog, ali su manji i neuroni, pa informacija putuje kraće, a snaga obrade po jedinici prostora je veća. Nieder je još prije gotovo deceniju u radu naveo da ovaj nezavisno evoluirani dizajn mozgu vrane omogućava dvostruko više neurona nego mozgu primata iste mase.

Brzina odlučivanja, navode autori, mogla bi biti rezultat pritisaka kojima su ptice bile izložene tokom evolucije. Prema Niederovim riječima, ptice se oslanjaju na vid kako bi izvodile precizne i brze manevre u ljetu i usmjeravale kljun prema predmetima dok traže hranu.

Ograničenje istraživanja je uzorak od samo dvije ptice, pa se na osnovu ovih rezultata ne može pouzdano zaključivati o vranama uopće, ali je to početak. Ranija istraživanja vranovki, porodice u koju spadaju vrane, gavranovi, gačci, čavke i šojke, već su pokazala sposobnosti koje su se nekada pripisivale samo primatima: novokaledonske vrane izrađuju složene alate i planiraju tri koraka unaprijed, zapadne šojke imaju pamćenje slično epizodnom, a gavranovi su, kako je ranije opisano, "dovoljno pametni da budu paranoični".