Za jogu na plaži traži se dozvola: britanske lokalne vlasti naplaćuju vježbanje u parkovima

Jutarnja joga na plaži u Westgate-on-Seau u Kentu okupljala je desetak ljudi u šest sati ujutro. Angela Brier-Stephenson, koja je vodila te časove, prestala je s njima nakon što joj je lokalna vlast Thaneta saopštila da za sezonsku dozvolu mora platiti 1.200 funti godišnje. Časove nije održala posljednja dva ljeta.

Njen slučaj jedan je od primjera u izvještaju „Banned from the Beach: the Crackdown on Outdoor Community Sport“, koji je objavila organizacija Campaign for Freedom in Everyday Life. Prema tom dokumentu, lokalne vlasti širom Engleske i Walesa traže naknade od nekoliko stotina funti, desetine stranica papirologije i certifikat iz prve pomoći čak i od onih koji vode male, besplatne časove vježbanja ili one na dobrovoljni prilog, u parkovima i na plažama.

Pravila pisana za komercijalne trenere, primjenjuju se na sedam ljudi

Izvještaj podsjeća da su takvi sistemi dozvola početkom dvijehiljaditih uvedeni zbog komercijalnih ličnih trenera i takozvanih bootcampova. Danas se, kako se navodi, primjenjuju i na sasvim male grupe okupljanja u zajednici — među primjerima su čas qigonga sa sedam učesnika i hor za majke s bebama.

Josie Appleton, direktorica organizacije Campaign for Freedom in Everyday Life, kaže da naknade nemaju veze sa zaradom takvih časova i da su često znatno veće od troška vođenja samog sistema dozvola. U izvještaju je identifikovano 19 lokalnih vlasti koje imaju sisteme licenciranja vježbanja na otvorenom, a koji obuhvataju i besplatne časove i one koji se plaćaju dobrovoljnim prilogom. Appleton navodi da se pritom koriste različiti pravni mehanizmi: od šema za licenciranje velikih događaja i propisa pisanih za komercijalne trenere početkom dvijehiljaditih, do parkovskih podzakonskih akata još iz viktorijanskog doba.

Bristol: hor s bebama i qigong na Downsu

U Bristolu se Julia Turner opire naknadi od 100 funti za hor po principu „ponesi svoju bebu“, čiji čas košta osam funti. Kaže da vodi časove za mlade majke u parkovima u kojima nema čistih i ispravnih sadržaja, nema nadstrešnica koje bi ih zaklonile od kiše niti načina da se rezerviše mjesto, te se pita šta se tom naknadom zapravo plaća. Dodaje da bi rado platila jednokratnu naknadu za to da lokalna vlast provjeri njene procjene rizika. Turner je u zgradi gradske uprave organizovala i pjevačku flash-mob demonstraciju, ali priznaje da hor, koji je počeo kao projekat iz entuzijazma, postaje toliko komplikovan da se, kako kaže, više ne isplati truditi.

Chloe Broomby iz istog grada navodi da su naknade onemogućile njene sedmične časove qigonga na Downsu, koji su se plaćali dobrovoljnim prilogom. „Ne zarađujem mnogo; nekih sedmica dolazilo mi je samo sedam ljudi“, rekla je, dodajući da je to radila iz zadovoljstva. Časove je prestala držati i Ailie Tam, koja je šest godina vodila jogu za zajednicu u parku St George u Bristolu. Njoj nije smetalo ni to što bi ponekad radila s gubitkom kada bi se pojavilo jedno ili dvoje ljudi, ali je nakon uvođenja naknada odustala.

Šta odgovaraju lokalne vlasti

Iz Thaneta poručuju da proces licenciranja služi tome da se osigura poštovanje svih važećih propisa. Prema riječima portparola, kada pojedinac ili organizacija javnosti pruža uslugu koja podrazumijeva plaćanje ili prilog, to ostaje komercijalna aktivnost bez obzira na to kako je cijena postavljena, a sve komercijalne djelatnosti na javnom zemljištu zahtijevaju dozvolu. Naknade se, navode, određuju prema vrsti djelatnosti i lokaciji i za fitnes aktivnosti na lokacijama poput Westgate-on-Sea počinju od 300 funti. Thanet je uoči sezone 2026. iznos za fitnes aktivnosti spustio na 300 funti.

Gradska uprava Bristola ističe da njihov sistem predviđa popuste do 75 posto za male firme i dobrotvorne organizacije. Stephen Williams, vijećnik i predsjedavajući odbora za javno zdravlje i zajednicu, kaže da licenciranje pomaže da subjekti koji posluju u važnim javnim prostorima budu odgovarajuće osigurani i da se ponašaju odgovorno, te da naknade pokrivaju trošak vođenja sistema, dok se eventualni višak ulaže u održavanje i uređenje gradskih parkova.

U londonskoj opštini Richmond vođenje časa vježbanja bez dozvole predstavlja krivično djelo, a propise provodi privatna firma Parkguard, koja izdaje kazne u fiksnom iznosu. Portparol te lokalne vlasti navodi da će njihovi službenici prvenstveno nastojati korisnicima parkova pomoći da razumiju i ispoštuju pravila, a formalne mjere primjenjivati samo kada je to nužno i srazmjerno, te da je razumno da organizovana aktivnost koja redovno koristi parkove doprinese njihovom održavanju.

Lokalne vlasti generalno tvrde da moraju znati ko koristi javno zemljište i osigurati da su aktivnosti bezbjedne.