Zagađen zrak povezan s većim rizikom od glaukoma i katarakte, pokazuje pregled 41 studije

Starenje je najpoznatiji faktor rizika za glaukom i kataraktu, ali novi pregled naučnih radova upućuje na to da i zrak koji udišemo može uticati na to hoće li se te bolesti razviti. Analiza koja je obuhvatila 41 studiju s milionima ispitanika iz istočne Azije i Velike Britanije pokazala je da osobe izložene višim nivoima zagađenja imaju veće izglede da obole od ove dvije bolesti oka.

Rezultati su predstavljeni u septembru na 44. kongresu Evropskog društva za kataraktu i refraktivnu hirurgiju u Londonu. Nalaze je prezentovao koautor istraživanja dr. Ahmed Alnabihi, oftalmolog iz Specijalističke očne bolnice i istraživačkog centra "Kralj Khaled" u Saudijskoj Arabiji. Prema njegovim riječima, ovi podaci glaukom i kataraktu predstavljaju kao stanja koja oblikuje i mjesto gdje čovjek živi i diše, a ne samo njegova dob. Alnabihi smatra da bi izloženost iz okoline mogla pojačati starosno propadanje oka, slično kao što se to dešava kod kardiovaskularnih bolesti.

Najjasnija veza kod čestica PM2.5

Istraživači su analizirali izloženost više vrsta zagađivača: sitnim česticama PM2.5 i krupnijim PM10, zatim azot-dioksidu, sumpor-dioksidu, ozonu i ugljen-monoksidu. Većina uključenih studija procjenjivala je dugoročnu izloženost na osnovu zagađenja u okolini domova ispitanika, koristeći državne sisteme mjerenja, satelitske podatke i računarske modele. Manji broj radova bavio se kratkotrajnom izloženošću i njenom vezom s naglim problemima poput akutnog glaukoma zatvorenog ugla, hitnog stanja koje brzo može dovesti do gubitka vida.

Podaci o zagađenju upoređeni su sa stopama glaukoma, katarakte i starosne makularne degeneracije (AMD). Najjasnija povezanost utvrđena je kod čestica PM2.5, veličine 2,5 mikrometra ili manjih. Osobe s najvišom izloženošću tim česticama imale su 70 posto veće izglede za glaukom u odnosu na one s najnižom izloženošću. Porast izloženosti PM2.5 koji odgovara razlici između 25. i 75. percentila unutar svake studije bio je povezan s osam posto većim izgledima za glaukom i četiri posto većim rizikom od katarakte.

Za ostale zagađivače dokazi su bili manje dosljedni. Azot-dioksid nije bio značajno povezan s makularnom degeneracijom, ozon nije bio povezan s kataraktom, a nijedan od ta dva zagađivača nije pokazao vezu s glaukomom. Sumpor-dioksid i čestice PM10 nisu pokazali značajnu povezanost ni s jednom od tri bolesti. Rezultati za zagađenje i makularnu degeneraciju, koja oštećuje središnji dio mrežnjače zadužen za oštar vid, također su bili manje ujednačeni.

Povezanost, ali ne i dokaz uzroka

Nidhi Singh, epidemiologinja okoliša s Instituta za medicinu okoliša IUF-Leibniz u Njemačkoj, koja nije učestvovala u istraživanju, ocijenila je da je veza između PM2.5 i glaukoma relativno dosljedna kroz pregledane studije. Nalazi za PM2.5 i kataraktu su, prema njenoj ocjeni, umjereno dosljedni i promjenljiviji od podataka o glaukomu, ali analiza i dalje podržava postojanje veze. Singh je, međutim, za Live Science upozorila da su podaci opservacijski, pa rezultati pokazuju povezanost, a ne uzročni efekat čestica PM2.5 na glaukom ili kataraktu.

Glaukom, grupa bolesti koje oštećuju očni nerv koji prenosi vizuelne informacije od oka do mozga, pogađa oko 80 miliona ljudi u svijetu i može dovesti do trajnog gubitka vida, najprije perifernog, a kasnije i centralnog. Katarakta je još češća, s više od 94 miliona oboljelih; nastaje kada se očno sočivo zamuti, što izaziva zamagljen vid i na kraju sljepilo. Uz starenje, rizik od obje bolesti povećavaju i određena oboljenja, poput dijabetesa.

Kako bi zagađenje moglo oštetiti oko

Tačni biološki mehanizmi kojima bi zagađenje moglo uticati na oko još nisu jasni. Alnabihi, međutim, ističe da su sitne čestice dovoljno male da ih tijelo apsorbuje, što može pokrenuti oksidativni stres, stanje u kojem štetni molekuli nadjačaju prirodnu odbranu organizma i izazivaju oštećenja. Takve čestice, objašnjava on, podstiču i hroničnu upalu niskog intenziteta, pri kojoj imuni sistem dugo ostaje blago aktiviran.

U očnom sočivu ti procesi mogu oštetiti kristalin-proteine koji ga održavaju prozirnim, zbog čega se oni pogrešno savijaju i zamućuju, a upravo to je katarakta, naveo je Alnabihi. U očnom nervu isti procesi, kako se smatra, oštećuju retinalne ganglijske ćelije, posebnu vrstu neurona koji prenose informacije od mrežnjače do mozga. To može doprinijeti razvoju glaukoma nezavisno od očnog pritiska, koji je inače još jedan važan faktor rizika. "Za razliku od pluća ili crijeva, površina oka je u direktnom i neprekidnom kontaktu s vanjskim zrakom, što zagađivačima daje jedinstveno direktan put kojim bi mogli izazvati oštećenje", dodao je on.

I druge studije pronašle su naznake koje podržavaju vezu između čestica PM2.5 i oštećenja oka.