Zašto kočnice škripe i kada je to znak za brigu

Kočnice su dio automobila na koji se oslanja sigurnost putnika, ali upravo zbog stalnog izlaganja visokim temperaturama, mehaničkom naprezanju i vremenskim utjecajima one su i među najosjetljivijim komponentama. Zvuk koji kočnice povremeno proizvode zato ne znači automatski kvar — zabrinjavajućim postaje tek onda kada se ponavlja, mijenja jačinu ili dolazi zajedno s drugim tegobama, primjerice drhtanjem ili oslabljenim kočenjem.

Otkud škripanje uopće dolazi

Kada vozač pritisne pedalu, pločice priliježu uz diskove i uslijed trenja nastaje zvuk. U nekim situacijama pojedini dijelovi kočionog sistema počnu titrati, i ako ta titranje padne u raspon koji ljudsko uho registrira, rezultat je onaj poznati visoki zvižduk — poput onoga koji pravi tramvaj prilikom ulaska u stanicu. Krivci često nisu pločice nego zapuštena ili skorovala klizna površina unutar kliješta: kad pločica izgubi slobodno kretanje, titranje se pretvara u neugodan zvuk. Iako tada najčešće nema trenutne opasnosti, popravak ne treba odgađati.

Šta najčešće "podiže" buku

Popis mogućih uzroka je dug — voda, tanki sloj hrđe, prašina od kočnica, potrošenost, neprikladni rezervni dijelovi ili neuspješna montaža. Čak i svježe ugrađene pločice u prvim danima znaju biti bučne. Sve ovisi o kontekstu: kada se zvuk javlja i u kojim okolnostima govori više od same činjenice da postoji, i po tome se najlakše procjenjuje koliko je situacija ozbiljna.

Smije li se takvim autom voziti dalje

Ako se zvuk čuje s vremena na vrijeme, a sve ostalo — jakost kočenja, osjet pod nogom i ponašanje auta — ostaje kao i obično, vožnja najčešće nije problem. Znak za oprez dolazi kad se buka ne povlači, pogoršava se ili se vraća stalno; tada treba potražiti pravi uzrok.

Na što još obratiti pažnju

Zvukovi podsećanja na struganje ili brušenje mogu značiti da je jastučić potrošen do kraja i da se metal direktno susreće s metalom, čime trpe i diskovi. Uzdrhtavanje ili izraženo treperenje pri kočenju upućuje na neravnomjerno istrošene ili oštećene diskove, a vozilo koje "povlači" u stranu također zaslužuje pregled. Najozbiljnije upozorenje je osjetno slabije kočenje ili nagla, neobična promjena osjeta na pedali — u tim situacijama posmatranje zvuka ne pomaže, već je obavezan pregled sistema.

Poslije kiše, parkinga ili servisa

Vlaga i tanak sloj hrđe na diskovima nakon tuče, pranja ili duže parkiranja mogu izazvati kratkotrajno škripanje ili laganiji šum pri prvom kočenju — kad se zvuk izgubi nakon par kilometara, nije riječ o kvaru. Buka je normalna i nakon servisa kočnica, jer novi dijelovi trebaju da se usaglase; u tom razdoblju, koje traje prvih nekoliko stotina kilometara, kočnicu ne treba nepotrebno trošiti jakim kočenjem. Ako se zvuk zadrži i poslije toga, krivac može biti pogrešna montaža ili nekompatibilni dijelovi.

Šta je s automobilima na struju

Elektromobilu mehanička kočnica služi znatno rjeđe nego automobilu s motorom na gorivo, jer prilikom usporavanja elektromotor preuzima ulogu generatora i vraća dio energije, što omogućava snažno usporavanje uz minimalno angažovanje pločica i diskova. Ta ušteda ipak ima cijenu: diskovi koji se rijetko koriste pod velikim opterećenjem skloniji su nakupljanju hrđe i naslaga.

Šta može sam vozač

Kad se zvuk javlja kratko, najčešće je sasvim dovoljno pratiti kako se kočnica ponaša — tanak hrđavi sloj nestaje kroz uobičajena kočenja, a ako su krivi prašina ili nečistoća, diskove i srodne dijelove treba očistiti posebnim sredstvom. Ukoliko se za to dijelovi moraju skinuti s auta, bolje je raditi prepustiti servisu — eksperimentisanje na komponentama od kojih zavisi bezbjednost nije preporučljivo.