Zašto rečenica "moja bivša je erotična" nije bezazlena u novoj vezi

Ulazak u novu vezu uvijek znači nošenje određenog tereta prošlosti. Niko ne može obrisati bivše partnere, sjećanja i iskustva, niti je realno čekati da nam promakne da nam je neko nekada bio privlačan. Ali postoji bitna linija između te činjenice i odluke da se ona izgovori naglas pred osobom s kojom se sada gradi odnos.

Kad muškarac nakon par mjeseci nove veze spomene da mu je bivša erotična, partnerka ne čuje neutralnu informaciju. Ona čuje kako je partner i danas seksualno procjenjuje ženu iz svoje prošlosti. Takva izjava boli jer ona ne prima nešto što joj treba za zdrav odnos — dobija usporedbu koju nitko nije tražio.

Nema sumnje da je razumljivo da se partnerka zapita zašto je uopće morala čuti tu informaciju, čak i kad muškarac nema nikakve namjere da se vrati bivšoj.

Iskrenost ili nepromišljena otvorenost

U stabilnoj vezi sasvim je u redu priznati da nam je neko nekada bio privlačan. Neugodnost počinje trenutkom kad se ta procjena prenese na način koji kod drugog osobe budi osjećaj da se takmiči, da je nesigurna ili ponižena. Zato je važno znati razliku između iskrenosti i nepromišljene otvorenosti — ne mora svaka istina biti izgovorena u svakom trenutku. Zrela komunikacija znači razmisliti o sadržaju poruke, o razlozima zbog kojih je izgovaramo i o posljedicama koje ona može ostaviti na osobu do koje nam je stalo.

Kad partner zna da će seksualna ocjena bivše povrijediti ženu pored sebe, a svejedno je izgovori, suštinski problem više nije njegova privlačnost prema bivšoj. Postavlja se pitanje koliko se u toj vezi vodi računa o osjećajima i granicama jedno drugog.

Kako reagovati

Ne treba praviti scenu ni ulaziti u utakmicu s bivšom. Najbolji pristup je jasno reći šta je problem i povući granicu: recimo, reći partneru da prošlost nije sporna niti to što je nekada nekoga doživljavao privlačnim, ali da ga boli što sada, u sadašnjem vremenu, priča o tome koliko ga druga žena privlači — i da takve razgovore neće u svojoj vezi.

Time se ne pokušava dirati u tuđe misli — definira se samo šta je prihvatljiv način komunikacije u tom odnosu. Granica nije molba da partner promijeni ono što je bilo, nego poruka šta neće prolaziti od sada.

Pravo obelodanjivanje dolazi nakon postavljene granice. Ako partner prepozna da je napravio grešku, pokaže pažnju i mijenja ponašanje, taj razgovor može postati temelj zdravije komunikacije. Ali ako se osjećaji druge osobe tretiraju ismijavanjem, a njezina reakcija okarakterizira kao obična ljubomora, onda jedna rečenica o bivšoj nije više tema. U pitanju je nešto puno ozbiljnije: poštuje li se u toj vezi ono što oba partnera osjećaju i gdje su im granice.

Svi imamo pravo na svoju prošlost — ali od toga kako o njoj pričamo vidi se koliko vrijedimo osobi koja trenutno stoji pokraj nas.