Zašto se Voynichov rukopis ne može dešifrovati: naučnici vjeruju da su stranice povezane pogrešnim redom
Novo istraživanje sugerira da je zagonetni srednjovjekovni Voynichov rukopis teško dešifrovati jer je pogrešno uvezan u 15. vijeku. Lingvistička analiza pokazala je da neke stranice vjerovatno nisu trebale biti povezane u knjigu kakvu danas poznajemo.
Voynichov rukopis, zagonetna srednjovjekovna knjiga koja zbunjuje kriptologe, lingviste i stručnjake za srednjovjekovnu književnost više od jednog vijeka, možda je konačno otkrila razlog svoje nerješivosti. Naime, novi nalazi ukazuju na to da je rukopis bio pogrešno uvezan još u 15. vijeku, pa su njegove stranice zapravo u pogrešnom redoslijedu.
Rukopis, poznat i kao Beineckeov šifrirani rukopis, čini 240 stranica pergamenta koji potiče iz ranog 15. vijeka, potvrđeno metodom datiranja ugljikom. Stranice su ispisane s oko 38.000 riječi jedinstvenog pisma koje je nazvano „voynichese“, uz ilustracije ljudi, biljaka i astroloških simbola. Prvi vlasnik dokumenta bio je car Svetog Rimskog Carstva, a 1912. godine kupio ga je Wilhelm Voynich. Od 1969. rukopis se nalazi u zbirci biblioteke rijetkih knjiga Univerziteta Yale.
„Ne znamo je li to šifra“, izjavila je za Live Science Lisa Fagin Davis, suautorica istraživanja i izvršna direktorica Medieval Academy of America, dodajući da rukopis ima „čudne karakteristike“ kada je riječ o njegovoj fizičkoj strukturi. Davis je prilikom istraživanja broja pisara koji su prepisivali dokument primijetila da se rukopis mijenja na način koji nema smisla, te da postoje primjeri gdje ilustracija izlazi sa stranice i nastavlja se na drugoj, iako ih između dijeli više stranica.
Davis i Colin Layfield, istraživač informacionih sistema sa Univerziteta u Malti, objavili su studiju u ponedjeljak 19. oktobra u časopisu Digital Medievalist. Njihova hipoteza glasi da je nekadašnji uvezivač pogrešno povezao rukopis koji nije mogao pročitati, te da dokument zapravo nije trebao biti knjiga, nego niz labavih listova pergamenta — takozvanih singuliona — koji nikada nisu bili namijenjeni za uvezivanje u sveske.
Za provjeru ove pretpostavke Layfield je koristio tehniku latentne semantičke analize (LSA), metodu obrade prirodnog jezika razvijenu osamdesetih godina prošlog vijeka za otkrivanje skrivenih obrazaca u tekstovima. Kako je objasnio, ta je metoda posebno korisna za male količine podataka, budući da savremene vještačke inteligencije zahtijevaju ogromne količine teksta za obuku, a rukopis sadrži svega oko 35.000 riječi. Analiza je pokazala da neke stranice imaju malu sličnost, što sugerira da nisu trebale biti zajedno, dok druge pokazuju veliku sličnost, što podržava ideju da su trebale biti čitane jedna uz drugu.
„Kada počnete razmišljati o tome u kontekstu ostalih čudnih karakteristika rukopisa, svi ti problemi su riješeni“, rekla je Davis, napominjući da tumačenje rukopisa kao zbirke singuliona objašnjava i zašto je svaki pisar pisao po jedan list i zašto ilustracije prelaze preko poveza knjige. To, međutim, znači i da svi prethodni radovi o rukopisu koji pretpostavljaju ispravan redoslijed stranica sada moraju biti preispitani. „Ovaj rad nam pomaže da razmislimo o tome postoji li stvarno značenje ispod svega toga“, zaključila je Davis, dodavši da konačno dešifrovanje još uvijek nije postignuto, ali da rad „pomjera lopticu“ jer se, kako je rekla, ne može razumjeti knjiga čije su stranice izmiješane.
Davis je optimistična da će neko riješiti misteriju Voynicha, dijelom i zato što je sličnu modernu slagalicu poznatu kao „Cain's Jawbone“ uspješno dešifrirao mali broj ljudi. Ta izuzetno teška jezička zagonetka iz tridesetih godina prošlog vijeka sastoji se od 100 stranica misterije ubistva poredanih pogrešnim redom. Zbog jedinstvene prirode teksta i njegovog nejasnog, stiliziranog jezika, čak je i vještačka inteligencija podbacila u njenom rješavanju.
„Imamo neke ideje za daljnji rad koji želimo obaviti“, rekla je Davis. Tako, na primjer, postoji velika mrlja od vode u gornjoj margini nekih stranica rukopisa. „Mrlja bi trebala biti simetrična s jedne stranice na drugu, ali nije. I to podržava ideju da je rukopis povezan pogrešnim redom.“ Davis i Layfield razmišljaju o načinima da uporede oblike mrlja na stranicama, budući da bi im to moglo pomoći da ponovo rasporede pogrešno organizirane stranice.
Slika: Live Science / Getty Images
Izvori:
- Live Science / Getty Images — livescience.com
- Digital Medievalist
- Live Science
Tekst: Uredništvo ALFA TV
Povezane vijesti

Velika bijela ajkula izronila iz okeana i skočila u zrak pred kupačima u Kaliforniji

Trump ublažava pritisak na Rusiju u nastojanju da okonča rat u Ukrajini

Pravosuđe SAD podiglo optužnice 28 nosilaca zelene kartice zbog glasanja, TikTok ignorisao upozorenja o djeci
