Žene intenzivnije osjećaju efekte psihodelika od muškaraca, pokazuje holandsko istraživanje

Istraživači s Univerziteta u Maastricht u Holandiji ustanovili su da žene mogu intenzivnije doživljavati efekte psihodeličnih supstanci od muškaraca, iako razlike nisu prisutne kod svih efekata. Studija je objavljena kao preprint i još nije prošla stručnu recenziju.

Psilocibin, supstanca iz gljiva poznatih kao „magične gljive", naučnike zanima zbog potencijala u liječenju mentalnih poremećaja pod kontrolisanim uslovima. Razumijevanje toga šta neko može doživjeti važno je za pripremu osobe prije sesije i podršku tokom nje.

Kako je sprovedeno istraživanje

Tim koji su predvodile Natasha Mason i Eline Haijen-Bongers objedinio je podatke iz dvije studije u koje je bilo uključeno ukupno 40 žena i 32 muškarca — zdravih volontera s prethodnim iskustvom s psihodelicima. Umjesto gljiva, učesnici su primali laboratorijski proizveden psilocibin. Prva studija poredila ga je s drugom supstancom koja mijenja percepciju i raspoloženje, 2C-B: učesnici su na odvojenim danima primali i psilocibin, i 2C-B, i neaktivnu supstancu. Druga studija ispitivala je LSD, koji je također poređen s placebom. Ni volonteri ni istraživači koji su s njima neposredno radili nisu znali ko je koju supstancu dobio.

Učesnici su tokom sesija ocjenjivali kako se osjećaju i naknadno odgovarali na pitanja o svojim iskustvima, a istraživači su prikupili i uzorke krvi. Budući da se dio volonera pojavio u obje studije, 72 učesnika dala su ukupno 94 sesije s aktivnom supstancom. Analiza tima uzela je u obzir da su podaci iz obje studije poticali od istih osoba.

Šta su pokazali rezultati

Žene su izvještavale o jačem osjećaju da su pod utjecajem droge, o većem smanjenju budnosti i o manjoj sposobnosti da kontrolišu vlastito mišljenje. Razlika u osjećaju da su pod utjecajem bila je najizraženija kod psilocibina, dok se smanjena budnost značajno razlikovala kod psilocibina i 2C-B, ali ne i LSD-a. Dio razlika ostao je i nakon što su istraživači uzeli u obzir razlike u godinama između žena i muškaraca. Testovi razumijevanja i emocionalnog reagovanja na druge ljude nisu pokazali značajne razlike među spolovima.

Jedno moguće objašnjenje bila je tjelesna težina — svaka supstanca data je u fiksnoj dozi bez obzira na kilograme, a žene su u studiji u prosjeku bile lakše, pa je ista doza mogla proizvesti veće koncentracije u njihovoj krvi. Mjerenja krvi, međutim, to nisu potvrdila: ni vršne koncentracije droge ni ukupna izloženost tokom mjerenog perioda nisu se značajno razlikovale između žena i muškaraca.

Istraživači zato razmatraju druge mogućnosti, uključujući hormone. Psihodelici djeluju na sistem moždane signalizacije u kojem učestvuje hemijski glasnik serotonin, a hormoni poput estrogena mogu uticati na rad tog sistema. Poseban pregledni rad članova istog maastrichtskog tima, objavljen u časopisu Molecular Psychiatry, bavi se tim mogućim vezama. „Nismo mjerili nivoe hormona niti uzeli u obzir fazu menstrualnog ciklusa, pa ne možemo utvrditi jesu li hormoni doprinijeli razlikama koje smo uočili", objasnila je Mason.

Oprez pri tumačenju

Dok naučnici istražuju kako psihodelici djeluju na mozak, razumijevanje da ljudima može trebati različita podrška moglo bi oblikovati buduće tretmane. Studija ima ograničenja: uzorak je bio mali, istraživanja prvobitno nisu bila namijenjena proučavanju razlika među spolovima, a analiza nije uzela u obzir veću vjerovatnoću lažno pozitivnih nalaza pri višestrukim poređenjima. Rezultati će prvo morati biti provjereni u većim studijama i na pacijentima koji se liječe.

„Bilo bi prijevremeno zaključiti da ženama trebaju niže doze psihodelika ili da bolje ili lošije reaguju na psihodeličnu terapiju", upozorila je Mason, koja proučava kako droge utječu na mozak i ponašanje, u izjavi za ScienceAlert. Dodala je da ju je najviše iznenadilo to što su razlike bile selektivne — nisu se pojavile kod svih efekata.