Život uz more koje ne staje: Iranci na Ormuškom moreuzu plove kroz rat

Kada kapetan Faruk (39) izlučuje trajekt iz luke Bandar Abas prema ostrvu Hormuz, put od oko pola sata košta putnika oko 340.000 tomana, odnosno oko funte. Brod je te večeri napola popunjen — otprilike stotinu putnika — a plovidba ide kroz tamu Ormuškog moreuza, najvažnijeg pomorskog koridora na jugu Irana.

Faruk je kapetan već 18 godina i moreuz, kako sam kaže, smatra svojim drugim domom. Njegovi prelazi iz luke Hakani na iranskom kopnu, objašnjava, nisu stali ni od početka rata koji su SAD i Izrael počeli protiv Irana 28. februara, mada je putnika manje, a plovidba opasnija. Mjesecima s mora čuje eksplozije — ne zna je li riječ o protivvazdušnoj odbrani, napadima ili oboje.

Putnici u trajektu kažu da su se i oni navikli na te zvukove, pa i na sam rat: piju čaj, puše, drijemaju ili zabavljaju djecu. Unutrašnji prostor je vruć i vlažan, a prozori zamagljeni kondenzacijom.

Napadi na luku i tankere

Iako je na snazi krhko primirje, stanje na obali jedva da podsjeća na mir. Prema iranskim vladinim izvorima, napadi na južnu luku Bandar Abas oštetili su 760 ribarskih i trgovačkih plovila. Faruk navodi da je i njegov trajekt oštećen šrapnelom dok je bio privesan u luci, ali je brzo popravljen.

Od početka rata iranske snage više su puta napadale brodove koji pokušavaju proći kroz moreuz. Samo u prvoj sedmici oktobra zabilježeno je najmanje 12 napada na tankere za naftu, ukapljeni prirodni gas i ukapljeni naftni gas, što je cijenu nafte ponovo vratilo iznad 100 dolara po barelu. Pod pritiskom prije izbora za Kongres, američki predsjednik Donald Trump, prema nezvaničnim informacijama, ponovo razmatra udare.

Moreuz kao izvor prihoda

Da dalje od naslova i svjetskih tržišta, Ormuški moreuz je prije svega izvor prihoda za stanovnike južne iranske pokrajine Hormozgan. Ribari, kapetani i lučki radnici žive od njega, a rat im je posao učinio znatno težim: ribari više ne mogu izlaziti daleko na more, luke su napadane, a mnogi su u prvim mjesecima rata napustili Bandar Abas i sklonili se u manja, udaljena sjela.

Anvar Sadat, 38-godišnji ribar koji radi na ribljoj tržnici u Bandar Abasu, kaže da je posao usporen i da je sve teže sastaviti kraj s krajem. „Ribarski brodovi ne mogu izlaziti na more tako slobodno kao prije rata, naši pokreti su ograničeni", ističe on, dodajući da je nekoliko njegovih kolega iz grada poginulo u napadima.

„Ovo mjesto je bilo pakao", priča Abdul Salam, 45-godišnji sakupljač otpada. Plaže, posebno one blizu luke, bile su među najopasnijim mjestima na vrhuncu ratnih dejstava, pa je, zbog žestokih napada, gotovo potpuno prestao raditi da ne bi riskirao.

Na ostrvu je, međutim, drugačije, objašnjava Faruk dok uvodi trajekt u malo, slabo osvijetljeno pristanište ostrva Hormuz — njegov posljednji prelaz tog dana, prije povratka porodici.