Dijaliza u Tuzlanskom kantonu: zastarjeli aparati, manjak sestara i neriješen prijevoz
Pacijenti na dijalizi u Tuzlanskom kantonu suočavaju se s manjkom medicinskog osoblja, starom opremom i loše organizovanim prijevozom, upozorava predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Rasim Halilčević.
Rasim Halilčević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Tuzlanskog kantona (UDiT TK), upozorava da se pacijenti koji zavise od dijalize i dalje suočavaju s brojnim problemima, a značajnijih poboljšanja, kako kaže, nema. Jedan od najvećih problema je nedostatak medicinskih sestara, zbog kojeg je osoblje često preopterećeno, a pacijenti ne mogu uvijek dobiti potrebnu pažnju na vrijeme.
Halilčević je za „Avaz" opisao situaciju u kojoj dvije ili tri sestre brinu o 15 pacijenata. „Ako nekoliko pacijenata istovremeno zatraži pomoć zbog krvarenja, problema s pritiskom ili nečeg drugog, osoblje se jednostavno ne može rastrgati", kaže on. Dodaje da se problem manjka zaposlenih ponavlja, a posebno ga zabrinjava način na koji se raspoređuje medicinsko osoblje — pojedine sestre, prema njegovim riječima, rade na drugim odjelima iako su, izgleda, samo formalno raspoređene na dijalizu.
Osim manjka kadra, problem predstavljaju i zastarjeli aparati koji su, kako navodi, u velikoj mjeri odavno odradili svoj vijek trajanja, kao i nedostatak lijekova. Ni prijevoz pacijenata kojima je potrebna dijaliza nije riješen na zadovoljavajući način. Mogućnosti transporta su, kaže, sve ograničenije, a navodi i primjer pacijenta kojem je potreban prijevoz, ali još čeka da ga nadležni kontaktiraju.
„U svemu tome najviše ispaštaju pacijenti. Oni koji leže u tim centrima, često u teškim uslovima, nemaju kome od nadležnih ni da se požale", upozorava Halilčević, dodajući da ni Fond solidarnosti ne radi onako kako bi trebalo.
Zaostajanje u transplantacijama
Govoreći o transplantacijama, Halilčević ističe da Bosna i Hercegovina značajno zaostaje za evropskim zemljama. Tokom prošle godine u Federaciji BiH obavljeno je, prema njegovim riječima, svega 16 transplantacija, dok Hrvatska godišnje uradi između 300 i 350.
UDiT TK nastoji pomoći koliko može, ali riječ je o udruženju koje djeluje volonterski, bez stalnih prihoda. Aktivnosti se finansiraju vlastitim sredstvima i povremenim donacijama, a organizuju se tribine, promocije i dijele edukativni letci. Udruženje posebno nastoji građanima skrenuti pažnju na važnost pravovremenog otkrivanja bolesti bubrega, budući da takva oboljenja, kako Halilčević upozorava, često ne izazivaju jasne simptome sve dok bolest ne uznapreduje. Zbog toga preporučuje redovne kontrole i praćenje vrijednosti uree i kreatinina.
I sam Halilčević bubrežni je bolesnik koji je bio na dijalizi 11 mjeseci. Poslije iscrpljujuće dijalize ukazala mu se prilika za transplantaciju, a donor je bila njegova supruga kojoj je beskrajno zahvalan. „Stoga i želim svakom oboljelom da se izliječi i ako mogu nekako da pomognem, tu sam", kazao je.



