Dim šumskih požara sve veća prijetnja zdravlju: Istraživanja upozoravaju na desetine hiljada smrti godišnje

Dok su požari u pokrajini Ontario sredinom jula gutali hiljade hektara šume, gusti dim stigao je daleko od samih vatri — sve do Srednjeg zapada i istočne obale SAD-a. U gradu Grand Rapids u saveznoj državi Michigan, zrak je 16. jula bio toliko zagađen da je indeks kvaliteta dostigao 616, što je gotovo dvostruko više od prethodnog rekorda za taj grad (350). Svaka vrijednost iznad 301 smatra se vanrednom i opasnom po zdravlje.

No ovakve epizode samo su nagovještaj onoga što slijedi. Istraživanje objavljeno 2025. godine pokazuje da je dim iz požara svake godine bio odgovoran za prosječno 41.380 preuranjenih smrti u SAD-u tokom perioda od 2011. do 2020. Ista studija upozorava da bi ta brojka do sredine stoljeća mogla porasti na 71.420 godišnje, ukoliko temperature do 2100. narastu za 2,8 do 4,6 stepeni Celzijusa iznad sadašnjih vrijednosti.

Dim koji ubija tiho

Požarni dim ne uništava samo vidljivost — on izaziva srčane udare, pogoršava astmu, dovodi do prijevremenih porođaja i komplikacija kod oboljelih od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP). Marshall Burke, profesor na Stanfordu i jedan od autora pomenute studije, za Live Science je rekao da je riječ o prijetnji koja raste brže od bilo koje druge ekološke opasnosti u zemlji.

Problem je što čak ni drastično rezanje emisija ne bi odmah popravilo stanje. Gasovi staklene bašte zadržavaju se u atmosferi decenijama, što znači da je određeni porast požara već neizbježan. Mary M. Johnson, istraživačica na Harvardovoj školi javnog zdravlja (T.H. Chan), potvrđuje da naučni modeli ne predviđaju nikakvo smanjenje požara u doglednoj budućnosti — naprotiv, svi ukazuju na to da će gorjeti više, jače i češće.

Duža sezona, veća opasnost

Statistika Nacionalne uprave za okeane i atmosferu (NOAA) govori jasnim jezikom: između 1984. i 2015, broj velikih požara na zapadu SAD-a se udvostručio. Bez ozbiljnih klimatskih mjera, globalni modeli predviđaju rast broja požara u svim tipovima vegetacije do kraja ovog stoljeća. Ambiciozan cilj ograničavanja zagrijavanja na 1,5 stepeni iznad predindustrijskih nivoa — koji je sve teže ostvariti — ublažio bi problem, ali ne bi eliminisao porast požara izvan tropskih područja.

Februarska studija iz 2026. objavljena u časopisu Geophysical Research Letters bacila je dodatno svjetlo na mehanizam: u sjevernim šumama Aljaske i Kanade, snijeg se topi ranije nego prije, ostavljajući vegetaciju suhu i spremnu za gorenje znatno prije uobičajenog početka sezone. Na zapadu SAD-a pak, sezona se produžava u drugom smjeru — prema jeseni, jer ljetne suše ne popuštaju.

Hongliang Zhang, istraživač kvaliteta zraka sa kineskog Univerziteta Fudan i vodeći autor te studije, pojašnjava da korijen problema leži u suši. Toplija atmosfera može primiti više vlage, ali promjene u padavinskim obrascima i dalje stvaraju uslove za sušu — čak i tamo gdje ukupna količina padavina raste, kiša dolazi u kraćim ali intenzivnijim naletima, ostavljajući duge suhe periode između.

Prema njegovim projekcijama, u scenariju visokih emisija (porast od oko 4,4 stepena Celzijusa do 2100), sezona požara u kanadskim i aljaškim šumama mogla bi početi i sedmicu ranije nego danas, a na krajnjem sjeveru čak i do 23 dana ranije. Kalifornija bi vrhunac požara doživljavala kasnije u godini, dok bi jugozapad SAD-a bilježio početak sezone sedmicu kasnije, ali uz ukupno trajanje duže za preko mjesec dana.

Izvor: Live Science