Najnovije
Paleoantropologija

Homo erectus u južnoj Kini opstao je duže i u tropskim šumama nego što se mislilo

Devet zuba hominina pronađenih među više od 18.000 fosila sisara u pećinama Baxian i Naxian stari su između 184.000 i 324.000 godina, pokazalo je radiometrijsko datiranje. Jedan zub ne odgovara nijednoj poznatoj vrsti — možda pripada Denisovcu, što upućuje na to da Homo erectus nije bio jedini homin

U Uredništvo ALFA TV 18. novembar 2026. u 20:26 · 3 min čitanja · 568 pregleda
Homo erectus u južnoj Kini opstao je duže i u tropskim šumama nego što se mislilo
Ilustracija: AI / ALFA TV

Dvije studije objavljene u časopisu Nature dovode u pitanje dio uvriježenih pretpostavki o Homo erectusu, jednom od najuspješnijih ljudskih predaka. Ta je vrsta postojala gotovo dvije milione godina, moguće je da je prva naučila koristiti vatru i smatra se da je prvi hominin koji je napustio Afriku. Homo erectus uspijevao je u suhim travnjacima i savanama, a početkom pleistocena smanjene globalne padavine pomogle su širenju tih staništa u nova područja. Zajedno sa staništima kretale su se i životinje koje su u njima obitavale, pa se i Homo erectus proširio Evrozijom i jugoistočnom Azijom. U tim je područjima uspijevao stotinama hiljada godina, davši podrijetlo nekoliko potomnih vrsta. No, kako su se okruženja ponovno promijenila, Homo erectus se teško prilagođavao životu u džunglama i kišnim šumama, čime je put otvorio tim potomnim vrstama — uključujući dobrano stari Homo sapiens — da preuzmu primat.

📷Kliknite i pogledajte prave fotografijegalerija na ScienceAlert→

Riznica od 18.000 fosila i devet zuba

U pećinama Baxian i Naxian u južnoj Kini otkriveno je više od 18.000 fosila sisara, među kojima ostaci slonova, čovjekolikih majmuna, pandi, tapira i nosoroga. Uz njih pronađeno je devet zuba hominina. Međunarodni tim istraživača utvrdio je da osam zuba pokazuje kombinaciju osobina koje se obično nalaze kod primjeraka Homo erectusa. Analiza proteina u pet zuba pokazala je da četiri imaju proteinski obrazac povezan s tom vrstom, uz jednu sitnu razliku zbog koje su istraživači zaključili da primjerci pripadaju dosad neistraženoj populaciji Homo erectusa.

Jedan zub, međutim, ne odgovara ni Homo erectusu, ni neandertalcu, ni modernom čovjeku. Postoji mogućnost da pripada Denisovcu, iako ne odgovara ni tom proteinskom nizu. Kako istraživači napominju, za tu vrstu postoji samo jedan referentni genom, pa podaci možda nisu dovoljni. Takav zub, svakako, sugerira da Homo erectus nije bio jedini hominin u tom području u to vrijeme.

Dug život u neočekivanom staništu

Radiometrijsko datiranje fosila i sedimenata u kojima su bili pokopani pokazalo je da su stari između 184.000 i 324.000 godina. To je iznenađujuće jer fosilni zapisi Homo erectusa u Kini, inače bogati i detaljni kroz više od milion godina, gotovo potpuno prestaju prije oko 400.000 godina. Novi nalazi upućuju na to da je ta vrsta u tom području preživjela mnogo duže nego što se ranije smatralo.

Druga studija bavila se pitanjem kako je Homo erectus uspio opstati tih dodatnih milenijuma. Analiza izotopa i elemenata u tragovima nekih zuba pokazala je da ugljik u njima najvećim dijelom potječe iz vegetacije tropskih šuma s gustim, zatvorenim krošnjama. Riječ je o staništu za koje se dugo vjerovalo da je bilo pogodno samo za Homo sapiensa, a drugi fosilni dokazi pokazuju da je takvo okruženje tada bilo dominantno u tom području.

„Ovo pokazuje da je Homo erectus bio, u najmanju ruku, sposoban opstati među faunom kišnih šuma, čak i ako takva staništa nisu predstavljala njegovu optimalnu ekološku nišu", navode istraživači u studiji. Analiza izotopa stroncija otkrila je i da im ovo manje nego idealno okruženje nije pokvarilo planove putovanja: činilo se da su se povremeno selili, moguće sve do područja današnjeg sjevernog Vijetnama, oko 250 kilometara od pećina u kojima su njihovi ostaci pronađeni.

Istraživači zaključuju da te populacije, za razliku od tradicionalnog tumačenja, nisu bile ograničene samo na otvorena staništa poput savana i šumovitih područja, nego su opstale u tropskim kišnim šumama s zatvorenim krošnjama uz moguću mobilnost na velike udaljenosti. Kao što pokazuju ove studije, o porodičnoj historiji čovjeka uvijek ima još šta naučiti — i ne treba potcjenjivati naše pretke.

Slika: Ilustracija generisana uz pomoć umjetne inteligencije / ALFA TV · prave fotografije (ScienceAlert)

Izvori:

Tekst: Uredništvo ALFA TV

Povezane vijesti