Istraživači razvili AI chatbot za praćenje umjetnina koje su opljačkali nacisti

Tokom nacističke vladavine od 1933. do 1945. godine, stotine hiljada umjetničkih djela oduzete su ili prisilno prodane iz kolekcija širom Evrope — procjenjuje se oko 650.000, što je predstavljalo petinu sve umjetnosti na kontinentu. Veliki broj je vraćen, ali hiljade predmeta i dalje nemaju poznato odredište niti su dospjeli do pravih nasljednika.

Chatbot za istraživanje porijekla

Na Univerzitetu Santa Clara u Kaliforniji trojica naučnika osmislila su alat nazvan AI Provenance Assistant. Radi se o chatbotu koji koristi vještačku inteligenciju kako bi pomogao u praćenju vlasničke istorije umjetnina i olakšao identifikaciju djela otuđenih u vrijeme nacizma.

Ključna prepreka u ovom poslu oduvijek je bila rascjepkanost podataka. Informacije o opljačkanim djelima nalaze se u različitim arhivima i bazama, vođenim na više jezika, s neujednačenim pravopisom i raznolikim sistemima klasifikacije. Za jedno jedino djelo istraživač može potrošiti sedmice pregledajući neusklađene zapise. Novi chatbot, kako ga autori nazivaju — „podatkovni vodič" (data docent) — upravo to pokušava riješiti: korisnik postavi pitanje na običnom jeziku, a sistem sam pronalazi odgovore u dostupnim bazama.

Haibing Lu, profesor analitike i sukreator alata, pojasnio je da program pretvara pitanja napisana svakodnevnim jezikom u odgovarajuće tehničke upite. Za Art News je naglasio da im namjera nikad nije bila da zamijene stručnjake za provenienciju, nego da omoguće pristup složenim arhivskim zapisima putem jednostavnog razgovora.

Baza Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg

Alat je za početak usmjeren na projekat Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg — jednu od najopsežnijih zbirki podataka o nacističkoj pljački umjetnosti, s evidencijama o oko 40.000 predmeta koji su nekad prošli kroz pariški muzej Jeu de Paume. No ni unutar te jedne zbirke zapisi nisu ujednačeni.

Michael Santoro, profesor menadžmenta i sukreator chatbota, ispričao je za Jewish News of Northern California da im je trebalo mnogo vremena dok su uopšte pronašli prikladnu bazu za rad. Posebno ih je iznenadilo to što su i unutar jedne baze podaci nerijetko manjkavi ili netačni — u nekim slučajevima čak i namjerno.

Carla Shapreau, profesorica prava na Univerzitetu Kalifornije u Berkeleyu, koja nije učestvovala u izradi alata, pozdravila je inicijativu, ali je upozorila da je provjera rezultata neophodna. Prema njenim riječima za Jewish News of Northern California, od presudne je važnosti da sistem upućuje i na digitalizovane primarne izvore, tako da istraživači mogu sami provjeriti svaki nalaz u originalnim dokumentima.

Kreativni pristupi evropskih muzeja

Osim tehnologije, pojedini muzeji pronalaze i inventivnije načine za traženje nestalih djela. Pariški Musée d'Orsay pokrenuo je stalnu izložbu na kojoj naizmjenično prikazuje dio od 225 umjetnina nepoznatog porijekla, s nadom da će ih neko od posjetilaca prepoznati i pomoći u utvrđivanju vlasništva.

Musée d'Orléans, južno od Pariza, otišao je korak dalje — pokrenuo je kampanju s plakatima koji podsjećaju na potjernice s Divljeg zapada, a na njima su reprodukcije poznatijih nestalih slika. Kako stoji u saopštenju muzeja, 424 slike i dalje se vode kao nestale, a nadaju se da će ih zajednički napor javnosti jednog dana vratiti u zbirku kojoj su izvorno bile namijenjene.