Iz Švedske se vratila u BiH: Jasmina Burzić od djetinjstva uz automobile danas gradi vlastiti posao

Dok su njene vršnjakinje pažnju posvećivale šminkanju i uljepšavanju, Jasmina Burzić odrastala je uz oca i automobile. Danas se u BiH bavi auto detailingom — pranjem, poliranjem, nanošenjem voska i keramičke zaštite te postavljanjem folija na vozila.

Prvi posao na automobilu obavila je sa samo 13 godina, u očevoj firmi u Švedskoj. Prvo što joj je otac dozvolio, kako se prisjeća, bilo je usisavanje vozila, a zatim prebrisavanje i pranje. Za savladavanje osnova pranja automobila trebalo joj je, kako navodi, približno godinu i po dana.

– Uz oca sam oduvijek, od malena, uvijek bila, tako da se ta ljubav prema autima uz njega, eto, tako reći, stvorila i rodila. I uvijek mi je to bilo neki adrenalin – ispričala je Jasmina za Novu BH.

Povratak u domovinu

U Švedskoj je provela djetinjstvo, odrasla i završila školovanje, ali je, za razliku od mnogih koji iz BiH odlaze u inostranstvo, izabrala povratak u domovinu. Prije preseljenja godinama se bavila ovim poslom u Švedskoj, a u jednom periodu napustila je porodičnu kompaniju kako bi u većim firmama stekla dodatno znanje o vođenju poslovanja i radu s radnicima.

– Bosna je ipak Bosna, i na svom si. Ljepše svoj jezik pričaš, naš narod. Iako sam gore rođena, opet si nekako stranac... Ovdje sam nekako na svom, i to je to – kazala je.

Na pitanje da li ju je povratku privukao neki Sarajlija, uz osmijeh je pojasnila da ovog puta nije riječ o tome.

– To je bila ljubav prema autima i prema poslu. Neka druga nije. Ali ako se desi, desi se – kaže.

„Auto je auto, lim je lim"

Iako žene u automobilskoj industriji i dalje nisu česta pojava, Jasmina ističe da je mušterije u BiH prihvataju veoma pozitivno i da dobija puno lijepih komentara upravo zato što se žena bavi tim poslom. Zahtjevnijih mušterija, kaže, više je imala u Švedskoj, gdje je sve bilo pod stresom i gdje je znalo biti i muškaraca koji su se nabacivali.

– Ali kod mene ima ta granica i to je to. Nema pristupa – poručila je.

Vlasnici skupocjenih i sportskih automobila u njenom poslu nemaju povlašten tretman u odnosu na one koji voze porodična vozila.

– Kod mene nema – auto je auto, lim je lim, lak je lak. Sve zahtijeva svoje, naravno, ali ne pravimo razlike uopšte – istakla je.

Posebno je raduje trenutak kada vlasnik preuzme vozilo i vidi urađeni rezultat.

– Najbolji i najljepši dio ovog posla jeste isporuka auta. Kad mušterija, klijent dođe i vidi rezultat, osmijeh od uha do uha – srce mi je puno. To mi je uvijek cilj, da svaka osoba koja napusti ovaj objekat ode sa osmijehom na licu – kaže Jasmina.

Kada je riječ o automobilu koji bi željela voziti, kaže da bi izabrala nešto robusnije, ali da joj luksuz i određena marka nisu prioritet. Zbog brojnih poslovnih obaveza, dodaje, gotovo da i ne pronalazi vremena za održavanje vlastitog vozila.

– Puno više vremena i pažnje posvećujem tuđim autima nego svojim. Moje može biti kako bilo, tuđe, bogami, ne može. Tuđe mora biti na nivou – naglasila je.

Krajiškinja porijeklom iz Cazina danas svoje iskustvo i znanje dijeli i na društvenim mrežama, gdje predstavlja svoj rad, objavljuje savjete i upoznaje javnost s poslom kojem je posvećena još od najranijeg djetinjstva.