New York nema gdje s otpadom: operater najveće deponije u državi traži njeno daljnje proširenje

Država New York suočava se s ozbiljnim pitanjem kamo s otpadom, a najvidljiviji primjer tog problema je deponija Seneca Meadows u regiji Finger Lakes, na sjeveru savezne države. Nasip smeća, koje se tamo odlaže od 1980-ih godina, prostire se na 350 jutara i dostigao je visinu od oko 300 stopa — otprilike koliko iznosi i Kip slobode.

"Sve oko jezera je prilično ravno dok ne ugledate ovo čudovište od brda", rekao je Mark Pitifer, zaposlenik u kompaniji Waterloo Containers, proizvođaču staklene ambalaže čije sjedište leži odmah uz deponiju i u potpunosti je zasjenjeno susjedom. "Nevjerovatno je, kao da ste u centru New Yorka, samo što umjesto zgrade imate smeće", dodao je.

Stanovnici obližnjih mjesta Waterloo i Seneca Falls — poznatog kao kolijevka pokreta za ženska prava u Sjedinjenim Državama — nadali su se da će deponija biti zatvorena kada joj je prošle godine istekla dozvola. Operater, teksaška kompanija Waste Connections, međutim je predložila produženje rada deponije za još nekoliko decenija, izgradnjom novih obloženih ćelija na površini od 47 jutara i dodavanjem još 70 stopa visine postojećem nasipu. Državne vlasti još razmatraju taj zahtjev. Kompanija nije odgovorila na novinarske upite, a na svojoj web stranici brani svoje mjere zaštite okoliša i dosadašnji rad, ističući da deponija ima dvostruku oblogu, da se gas sakuplja i sagorijeva za proizvodnju struje, te da je oko 50 posto tog gasa metan, uz "uzoran rekord" usklađenosti s propisima.

Prema prošlogodišnjem istraživanju zasnovanom na mjerenjima iz aviona, Seneca Meadows je danas najveći izvor metana, snažnog stakleničkog gasa, u cijeloj državi New York. Mještani se žale i na jak smrad i onečišćenje vode.

Svaki dan 6.000 tona otpada

Na deponiju svakog dana pristiže oko 6.000 tona otpada iz cijelog New Yorka, od čega 1.500 tona dolazi iz New York Cityja, koji svoje smeće vozi na deponije stotinama milja daleko. Te se deponije brzo pune i procjenjuje se da će biti potpuno pune u sljedećih 16 do 25 godina.

"Na rubu smo krize", upozorila je Emily Gallagher, poslanica u državnoj skupštini New Yorka iz Demokratske stranke, koja je nedavno obišla Seneca Meadows i sazvala saslušanje o politici odlaganja otpada u državi. "Postoji ogromna planina smeća koja ispušta gasove gotovo 24 sata dnevno… onečišćuje Finger Lakes, onečišćuje podzemne vode. Ljudi koje smo sreli u gradu su u jako lošoj situaciji, moramo sada zaustaviti ovaj pokušaj proširenja", izjavila je ona.

Gallagher je ocijenila da su intenzivno lobiranje i donacije interesnih grupa vezanih za industrije plastike i fosilnih goriva spriječili strožije mjere za smanjenje otpada i više recikliranja — po njenoj procjeni, oko 80 posto sadržaja deponije Seneca Meadows moglo bi se reciklirati. Dodala je, ipak, da je potrebno i šire društveno preispitivanje količine smeća, uglavnom jeftinih proizvoda za jednokratnu upotrebu, koje stvaramo.

Gradska uprava New York Cityja ukazala je na nedavne napore za smanjenje otpada, poput odvoza i kompostiranja organskog otpada, koji čini oko trećine gradskog smeća. Stanovnici New York Cityja i dalje, međutim, stvaraju oko 12.000 tona otpada dnevno, a taj otpad mora otići negdje.

Grad ne šalje kućni otpad na Seneca Meadows — iako to čine neki privatni izvođači — ali će ga slati sve dalje od grada, koji već nekoliko decenija ne prima vlastiti otpad. "S obzirom na to da se kapacitet u regionu nastavlja smanjivati, vjerovatno ćemo izvoziti smeće na udaljenija mjesta", rekao je portparol gradskog sanitarnog odjeljenja. "Naša posvećenost izvozu željeznicom to čini mnogo lakšim nego transportom kamionima."

Smrad, bolesna djeca i uništena okupljanja

Yvonne Taylor, suosnivačica ekološke grupe Seneca Lake Guardian, naglasila je da ne želi da druge zajednice pate živeći pored rastućih deponija, kao što je bilo sa njihovom. "Proširenje mora stati, a teret ne smijemo prebacivati na drugu zajednicu — moramo početi negdje, a to je Seneca Meadows", rekla je ona. Stanovnici je redovno obavještavaju porukama da su morali povući djecu iz obližnje škole jer ih je smrad razbolio ili da su im uništeni rođendani na otvorenom i druga okupljanja, rekla je.

"Ne trebaju nam plastične kese za namirnice, ne trebaju nam plastične četkice za zube, pastu za zube, bočice šampona i bočice sredstva za pranje rublja — sve te stvari mogu se pakovati u druge materijale koji ne završavaju na deponiji", rekla je Taylor. "Rješenja postoje. Samo nam treba politička volja da se to promijeni."

Pitifer iz Waterloo Containersa rekao je da je kompanija morala instalirati filtarsku opremu kako bi zaposleni mogli podnositi nesnosni smrad deponije.

"Kažemo 'baciti', ali ne postoji 'negdje' kamo se baca", zaključila je Gallagher, čije područje obuhvata i dio Brooklyna. Po njenim riječima, rješenje zahtijeva kulturnu promjenu koju ljudi neće htjeti prihvatiti dok im ne bude nametnuta — povratak ekonomiji u kojoj se stvari ponovo koriste i ponovo peru, umjesto kulture praktičnosti u koju smo indoktrinirani, čak i ako nam ona kasnije stvara više nepraktičnosti. Bavljenje otpadom "gadan je problem", priznala je Gallagher. "Ali trebamo mnogo dublji razgovor o tome, umjesto da ga stalno guramo u stranu jer je neugodan i jer se sukobljava s našom ljudskom željom za komforom i našom lijenosti", dodala je.