Otočka džamija u Ripču obnovljena nakon 84 godine, ključni trag bila fotografija iz 1891.

Stara otočka džamija na Velikoj otoci u Ripču, koja je stradao u požaru 1942. godine, ponovo stoji na svom mjestu. Svečano otvorenje održano je 25. jula 2026. — tačno 84 godine nakon što je objekat uništen. Kako ističu pokretači obnove, cilj nikada nije bio podizanje nove bogomolje, nego povratak historijskog izgleda stare džamije, oslanjanjem na arhivsku građu, sjećanja starijih mještana i stare fotografije.

Fotografija iz 1891. kao vodič

Najvažniji dokaz o izvornom izgledu objekta bila je fotografija iz 1891. godine, djelo jednog Austrijanca, na kojoj se jasno vidi karakteristična drvena munara. Imam džemata Mehmed-ef. Beganović objašnjava da je džamija sagrađena od bihacita i drugog kamena iz okoline, a da je munara izlazila iz samog krova. Upravo je ta slika, kaže, omogućila da munara bude vjerno obnovljena.

Od ideje do radova

Nijaz Lipovača, bivši predsjednik Građevinskog odbora, kaže da je želja za obnovom među ljudima vezanim za Ripač postojala dugo, ali je sve ozbiljnije krenulo oko 2020. godine, kada je s imamom Beganovićem počeo razgovarati o tome.

„Nas je uvijek nekako kopkalo zašto se ta džamija ne obnovi, jer je zaista bilo ružno vidjeti te zidine, tu našu devastiranu džamiju“, prisjeća se Lipovača, čiji roditelji i preci vode porijeklo s otoka.

Posao je započeo prikupljanjem dokumentacije i istraživanjem kako je objekat izgledao nekad. Lipovača navodi da su u tome pomogli Arhiv, Gradska uprava Bihaća, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, inženjeri, ali i stariji mještani koji su zapamtili džamiju prije nego što je uništena.

„Mi ne pravimo novu džamiju. Željeli smo vratiti njen nekadašnji izgled i sjaj, da sve bude urađeno prema zapisima i starim fotografijama“, ističe Lipovača.

Imam Beganović dodaje da su o uništenju džamije i okolnostima požara sačuvana svjedočenja koja je u svojim istraživanjima zabilježio profesor Suad Mahmutović.

„Od tada, pa sve do 2020. godine, ono što je ostalo od džamije samo se urušavalo. Došlo je vrijeme da naša generacija obnovi tu džamiju“, rekao je Beganović.

Kako je rađena obnova

Kada je teren očišćen i kada su sagledani preostali zidovi i temelji, počeli su građevinski radovi. Posebna pažnja posvećena je očuvanju tradicionalnog karaktera objekta: vanjski zidovi rađeni su od kamena, unutrašnji dio od siporeksa s toplotnom i zvučnom izolacijom, a drvena munara je rekonstruirana prema historijskim predlošcima. Krov je pokriven šindrom koja je cijepana i dva puta premazivana lanenim uljem.

Lipovača napominje da je prikupljanje dokumentacije bilo dugotrajno, ali nužno kako rekonstrukcija ne bi bila proizvoljna.

„Valjalo je skupiti i obraditi svu dokumentaciju i građu da bismo rekonstruirali džamiju u njenom autentičnom izgledu. To je iziskivalo dosta vremena i truda“, kazao je.

Njegova procjena je da je ukupna vrijednost obnove, računajući novac, materijal i rad, premašila pola miliona konvertibilnih maraka. Radovima i finansiranju doprinijeli su mještani, vakifi, privrednici i ljudi iz dijaspore, a dio sredstava rezervisan je za održavanje objekta.

Višegodišnji posao okončan je otvorenjem 25. jula 2026. godine, no pokretači ističu da je time, zapravo, počela nova etapa u životu džamije — ona će podsjećati na prošlost i arhitektonsko naslijeđe Ripča, ali istovremeno služiti i za obavljanje vjerskih aktivnosti.