Pola sata na vibrirajućem dušeku pomoglo ispiranju štetnih proteina iz mozga u finskoj studiji

Istraživači s finskog Univerziteta u Oulu testirali su neobičan pristup u borbi protiv Alzheimerove bolesti i drugih neurodegenerativnih oboljenja: učesnici njihovog eksperimenta ležali su na vibrirajućem dušeku i uzimali lijek za snižavanje krvnog pritiska. Rezultati su objavljeni u časopisu Nature Communications.

Vibracije su zamišljene da oponašaju prirodni sistem „odnosa smeća" u mozgu, koji najviše radi noću: pritisak u mozgu padne, a spori impulsi potom ispiru sve što tamo ne bi trebalo biti. U istraživanju su kombinirane dvije doze lijeka za snižavanje krvnog pritiska i sesija na vibrirajućem dušeku u trajanju od nešto više od pola sata.

U grupi od 29 učesnika, u dobi od 27 do 61 godine, tretman je povećao koncentracije određenih proteina u krvi – što sugerira da su ti proteini isprani iz mozga. Riječ je o dvije vrste amiloida beta, koji se kod Alzheimerove bolesti skuplja u štetne naslage, i o GFAP-u (glial fibrillary acidic protein), koji podržava važne moždane stanice zvane astrociti. Nivo proteina tau, usko povezanog s razvojem Alzheimerove bolesti, nije se promijenio.

Ti proteini normalan su dio mozga, ali kada odrađe svoj posao i treba ih reciklirati, važno je da budu odstranjeni. Taj proces se s godinama dešava manje efikasno, a kod bolesti poput Alzheimerove znatno je poremećen.

„Alzheimerova bolest i mnoge druge bolesti koje izazivaju demenciju karakterizira postupno nakupljanje štetnih proteina u mozgu tokom decenija", izjavio je neuroradiolog Vesa Kiviniemi sa Univerziteta u Oulu. „Sada kada možemo sigurno pojačati sopstveni sistem čišćenja mozga, koji s godinama postaje manje efikasan, dok su ljudi još zdravi, u budućnosti bi moglo biti moguće spriječiti te bolesti ili barem usporiti njihov napredak."

Učinak je bio jači kod starijih učesnika i kod onih kod kojih je krvni pritisak više opao, što ukazuje da je metoda radila kako su istraživači i namjeravali. Skeniranje je pokazalo da se ispiranje dogodilo u venama na stražnjoj strani mozga, što je u skladu s tim što su učesnici ležali na leđima.

„Rezultati sugeriraju da su štetni proteini isprani iz mozga efikasnije nego inače", rekla je biomedicinska inženjerka Johanna Tuunanen, također s Univerziteta u Oulu. „Efekat je u velikoj mjeri ličio na fiziološke promjene koje smo ranije posmatrali tokom sna. Upravo to čini nalaz posebno zanimljivim kao način pojačavanja sopstvenih mehanizama čišćenja mozga."

Ograničenja studije

Istraživači upozoravaju na ograničenja istraživanja: učesnici su bili zdravi dobrovoljci, bez demencije, nivoi proteina u mozgu nisu direktno mjereni, a nisu rađeni ni testovi pamćenja ni drugih kognitivnih funkcija. Moguće je i da je tretman privremeno olabavio krvno-moždanu barijeru, a ne samo aktivno izbacio proteine iz mozga, priznaju autori studije.

Međutim, čak i s tim ogradama, ovo je ohrabrujući korak naprijed za ovaj pristup liječenju – nadovezujući se na ranija istraživanja na mišjim modelima. Buduće studije sada mogu dalje razviti ovaj pristup, provjeravajući kako djeluje tokom dužeg vremenskog perioda (umjesto jedne sesije) i kod osoba koje su počele pokazivati neke simptome povezane s demencijom.

„Sljedeći korak jeste istraživanje koje koristi tretman može ponuditi pacijentima s ranim stadijem oštećenja pamćenja", rekao je Kiviniemi. „Trenutno planiramo daljnje studije u saradnji s drugim vodećim stručnjacima u ovoj oblasti."