Potres u Mijanmaru može pomoći naučnicima da predvide kako bi izgledao "Veliki" potres u Kaliforniji

Snažan potres koji je prošle godine pogodio Mjanmar mogao bi naučnicima pomoći da bolje procijene gdje će se osjetiti najjače tresenje tla ako se na rasjedu San Andreas u Kaliforniji dogodi dugoočekivani "Veliki" potres. Potres magnitude 7,7 desio se 28. marta 2025. u blizini grada Mandalaj, a tresenje se osjetilo čak u Bangkoku, udaljenom 1.330 kilometara. U potresu je život izgubilo najmanje 3.700 ljudi.

Novo istraživanje, objavljeno 14. oktobra u časopisu Nature Communications, oslanjalo se na detaljne satelitske podatke i, po prvi put, videosnimku na kojoj se vidi kako se tlo rasjeda tokom loma. Analiza je pokazala da rasjed Sagaing, koji je izazvao mjanmarski potres, nema oblik ravne vertikalne ploče ispod tla — njegov je oblik uvijen, gotovo helikoidan. Na sjevernom kraju površina rasjeda naginje se prema zapadu, u srednjem dijelu je vertikalna, a na južnom kraju naginje prema istoku.

Alice-Agnes Gabriel, geofizičarka Skripsovog instituta za okeanografiju Univerziteta Kalifornije u San Diegu i koautorica istraživanja, objasnila je da podrhtavanje jača u smjeru u kojem rasjed naginje. Sagaing je po njenim riječima analogan mnogim rasjedima poput San Andreasa u Kaliforniji, koji je slično nagnut i vjerovatno sposoban da proizvede potres magnitude 7,8. Gabriel za modeliranje scenarija potresa koristi moćne superračunare, ali su ti scenariji dobri koliko i podaci koji se u njih unose.

Šta to znači za Kaliforniju

Nagib rasjeda San Andreas usmjeren je prema unutrašnjosti, ka kalifornijskoj visokoj pustinji, rjeđe naseljenom području u odnosu na obalnu stranu rasjeda. Ako se budući potres ponaša slično onome u Mjanmaru, jače tresenje pogodilo bi pustinjsku, a ne obalnu stranu. Istraživači smatraju da bi se San Andreas, na kojem se naprezanje nakupilo više od stoljeća, mogao ponašati slično Sagaingu.

Gabriel je ipak upozorila da se svi koji žive blizu opasnih rasjeda moraju pripremiti na snažno tresenje, jer i male lokalne razlike — poput debljine sedimenata naslaganih iznad stijenske podloge — mogu uticati na jačinu podrhtavanja. Los Angeles, primjerice, leži u zoni ispunjenoj sedimentima koja bi se u velikom potresu tresla poput želea.

Tim je također ispitivao mogu li se neki aspekti mandalajskog potresa predvidjeti iz podataka prikupljenih prije njega. Pokazalo se da su putanja, oblik i brzina loma na Sagaingu mogli biti predviđeni na osnovu dostupnih informacija, uključujući oblik rasjeda u dubini i to koliko su dugo pojedini dijelovi bili "zaključani", odnosno blokirani dok su se tektonske ploče s obje strane kretale. Zaključani segmenti Sagainga nakupljali su naprezanje čak 186 godina. Slična predviđanja mogla bi se izvršiti i za San Andreas i druge važne rasjede.

Ranija istraživanja također su osvijetlila druge aspekte ovog rasjeda, poput njegove jednostavnosti i zrelosti, što bi moglo pomoći u procjeni šta bi se moglo dogoditi na drugim rasjedima širom svijeta. Gabriel je navela da tačno vrijeme i mjesto potresa ostaju nepredvidivi, ali da bi se određeni aspekti budućih potresa na sličnim rasjedima mogli predvidjeti. Istraživači sada rade na ažuriranju modela "Velikog" potresa na San Andreasu, a rezultati će biti objavljeni javnosti kako bi pomogli u pripremama, definisanju građevinskih standarda i obuci službi za vanredne situacije. "Ovo zaista pokazuje kako možemo koristiti ove dugoročne podatke o monitoringu rasjeda", rekla je Gabriel.