Rimski brod star 2.200 godina otkriva kako su antički moreplovci štitili brodove od vode

Na dnu Jadranskog mora, kod obale današnje Hrvatske, više od dva milenija ležala je olupina broda Rimske Republike koji je prevozio drvo i vino. Brod, otkriven 2016. godine i nazvan Ilovik-Paržine 1, sada je naučnicima pružio detaljan uvid u to kako su antički brodograditelji štitili drvene trupove od razornog djelovanja morske vode.

Smola i pčelinji vosak

Prema studiji objavljenoj ovog proljeća u časopisu Frontiers in Materials, istraživači su analizirali deset uzoraka premaza sa trupa broda. Rezultati su pokazali molekularne tragove termički obrađenog materijala od četinara, posebno iz porodice Pinaceae, što ukazuje da je premaz napravljen od katrana ili smole dobijene od četinara. Jedan od uzoraka sadržavao je mješavinu katrana i pčelinjeg voska — recept poznat u antičkim izvorima pod nazivom zopissa, vezan za starogrčku brodogradnju.

Dodavanje pčelinjeg voska katranu činilo je premaz fleksibilnijim i lakšim za nanošenje. O zopissi je pisao i Plinije Stariji u svom djelu „Naturalis Historia", opisujući je kao smolu pomiješanu s morskom vodom i voskom, struganom s dna brodova.

Voditeljica studije Armelle Charrié-Duhaut, arheometristkinja na Univerzitetu u Strasbourgu, ističe da se u arheologiji malo pažnje posvećuje organskim vodootpornim materijalima, a da su oni bili ključni za plovidbu morem ili rijekama i predstavljaju prave svjedoke nekadašnjih pomorskih tehnologija.

Grčko znanje na rimskom brodu

Prisustvo zopisse na rimskom brodu građenom vjekovima nakon starogrčke tradicije ukazuje na prenošenje tehničkog znanja širom Mediterana, objašnjavaju Charrié-Duhaut i koautor studije Quentin Couillebault, bioarheolog na Univerzitetu Aix-Marseille.

Ljepljiva smola može zarobiti polen iz okoline — sitne čestice koje biljke ispuštaju tokom reprodukcije. Analizom vrsta i zastupljenosti polena u premazu, istraživači su dobili tragove o tome gdje je materijal mogao biti proizveden ili nanesen. Polen sačuvan u uzorcima upućuje na sredine u kojima rastu hrast česmina, bor, maslina, joha, jasen i lijeska — biljke karakteristične za mediteransku i jadransku obalu.

Tragovi od Brindizija do Dalmacije

Ti nalazi konzistentni su s pretpostavljenim područjem gradnje broda u blizini Brindizija, na jugoistočnoj obali Italije. Ranija analiza balasta broda već je pokazala snažno geološko podudaranje s regijom Brindizija i sugerisala da je balast ukrcan tamo prilikom gradnje.

Statistička analiza identificirala je četiri do pet različitih serija premaza, što može ukazivati na uzastopne popravke ili odvojene faze nanošenja tokom gradnje ili remonta. Manje količine polena jele i bukve pronađene u nekim uzorcima konzistentne su s planinskim sredinama u sjevernoistočnom Jadranu, uključujući područja blizu Istre i Dalmacije, u blizini mjesta gdje je brod završio svoju plovidbu.

Brod dugačak oko 70 stopa potonuo je sredinom drugog vijeka prije nove ere. Charrié-Duhaut objašnjava da njihova studija osvijetljava navigacijske rute na osnovu tragova vezanih za područje gradnje broda i različite faze nanošenja premaza.