Sarajevo pod smogom: Pulmologinja upozorava da i bez simptoma udišemo štetne čestice
Pulmologinja dr. Lina Rajan Duranović upozorava da izloženost zagađenom zraku u Sarajevu ima posljedice i kada nema kašlja ni gušenja, a dugotrajno udisanje štetnih čestica povećava rizik od astme, HOPB-a i karcinoma pluća.
Prvi hladniji dani i početak sezone grijanja Sarajevu su ponovo doneli poznatu sliku — grad obavijen gustim slojem magle i smoga. Građani pokušavaju naći načina da se zaštite, no posljedice stalnog udisanja štetnih čestica često ostaju nezapažene, upozorava pulmologinja dr. Lina Rajan Duranović u razgovoru za „Dnevni avaz".
Prema njenim riječima, zagađenje valja shvatiti ozbiljno, jer ono nije samo pitanje neugodnog mirisa ili loše vidljivosti, već stvaran rizik za javno zdravlje.
Šta zapravo udišemo
Kada su koncentracije zagađujućih materije visoke, ljudi ne udišu samo maglu, već kombinaciju sitnih lebdećih čestica i štetnih gasova koji nastaju izgaranjem goriva u ložištima, prometu i industriji. Doktorica posebno ističe značaj čestica PM10 i PM2,5 — ove potonje su toliko male da dospijevaju u najdublje dijelove pluća, a mogu na sebi nositi i razne opasne supstance, među kojima produkte izgaranja i teške metale.
Zašto se smog zadržava
Situaciju u gradu na Miljacki pogoršavaju njegov kotlinski položaj i temperaturne inverzije — one uzrokuju da se štetne materije zadržavaju blizu tla. Doktorica napominje da magla ne znači automatski zagađenje, ali ni vedar dan ne znači čist zrak; jedino mjerenja koncentracija pokazuju stvarno stanje.
Posljedice i kada nema simptoma
Organizam ima svoje odbrambene mehanizme u plućima, no ponavljanja i jaka izloženost česticama može ih oslabiti. Zagađivači, objašnjava sagovornica, iritiraju i oštećuju sluznicu disajnih puteva, izazivaju oksidativni stres i upalu te povećavaju lučenje sluzi i osjetljivost bronha. Ono što je posebno važno — činjenica da osoba ne kašlje i ne guši se ne znači da izloženost nema učinka. Pluća imaju veliku funkcionalnu rezervu, pa se promjene mogu dugo ne primjećivati.
Dugoročno, izloženost takvom zraku povezuje se s lošijom plućnom funkcijom i povećanim rizikom od hroničnih oboljenja — astme (osim kod odraslih, posebno kod djece), hronične opstruktivne bolesti pluća (HOPB), pa čak i karcinoma pluća.
Dr. Rajan Duranović naglašava da ove posljedice ne mimoilaze ni nepušače ni osobe koje do sada nisu imale respiratornih problema — odsustvo ranije bolesti nije imunitet. U najvećoj opasnosti su djeca, trudnice, stariji ljudi i pacijenti oboljeli od plućnih i srčanih bolesti. Kod djece je rizik veći jer su im pluća još u razvoju, a dodatno ugroženi su i oni koji posao obavljaju na otvorenom.
