Najnovije
Nova studija

Imunološki sistem stari u dva naleta – oko 40. i poslije 60. godine

Istraživači iz Singapura analizirali su 3,8 miliona imunoloških ćelija kod 1.828 zdravih osoba i utvrdili da se promjene u aktivnosti gena povezane sa starenjem gomilaju u dva perioda života. Uočili su i razlike između muškaraca i žena.

U Uredništvo ALFA TV 20. novembar 2026. u 18:14 · 4 min čitanja · 85 pregleda
Imunološki sistem stari u dva naleta – oko 40. i poslije 60. godine
Ilustracija: AI / ALFA TV

Imunološki sistem čovjeka ne slabi postepeno i ujednačeno, nego kroz dva izražena naleta promjena – jedan oko četrdesete godine, a drugi nakon šezdesete. To je glavni nalaz velike studije koju su proveli istraživači sa Duke-NUS Medical School u Singapuru.

📷Kliknite i pogledajte prave fotografijegalerija na ScienceAlert→

Tim predvođen računarskim biologom Harryjem Parkom analizirao je transkriptome pojedinačnih ćelija kod 1.828 zdravih osoba različitog etničkog porijekla, starih od 19 do 97 godina. Ova metoda otkriva koji su geni aktivni u svakoj ćeliji zasebno, a istraživači su ukupno uporedili 3,8 miliona imunoloških ćelija. Prema navodima Duke-NUS-a, riječ je o jednom od najvećih i najraznovrsnijih istraživanja ove vrste: učesnici pripadaju dvanaest samoprijavljenih etničkih grupa, a otprilike trećina se izjasnila kao Azijati.

Upala i slabija kontrola proteina

Oba vrhunca promjena u aktivnosti gena praćena su znakovima pojačane upale i slabljenjem sposobnosti imunoloških ćelija da održavaju RNK i proteine i upravljaju njima. Autori taj pad opisuju kao jedan od najupečatljivijih nalaza i ocjenjuju da će njegove biološke posljedice vjerovatno biti duboke. Kada ćelija proizvodi manje proteina, to može oslabiti njen odgovor na stres, ograničiti potencijal rasta i pogodovati nakupljanju pogrešno savijenih proteina, koji se povezuju s poremećajima funkcije i bolestima.

„Skloni smo starenje posmatrati kao postepen proces, ali naši nalazi pokazuju da imunološki sistem ne slabi ravnomjernim tempom", kaže viši autor studije Jacques Behmoaras, biomedicinski istraživač na Duke-NUS-u. „Umjesto toga vidimo jasno odvojene periode brzih promjena, posebno oko 40. godine i ponovo nakon 60., pri čemu T ćelije imaju glavnu ulogu."

Razlike između žena i muškaraca

Vrijeme nastupanja ova dva vrhunca blago se razlikovalo kod muškaraca i žena. Kod žena je zabilježena trajna aktivacija nekih T ćelija koje se bore protiv raka, dok su se u kasnijoj dobi potpisi starenja pojavili kod B ćelija, prirodnih ćelija ubica (NK ćelija) i pomoćnih T ćelija. Kod muškaraca su, nasuprot tome, uočene fluktuacije u potpisima starenja pomoćnih T ćelija u ranijoj dobi. Promjene gena povezane sa starenjem kod oba spola u velikoj mjeri se preklapaju, ali su kod žena bile izraženije.

Istraživači u radu podsjećaju da žene u prosjeku žive duže od muškaraca, ali nose veći teret bolesti povezanih sa starenjem, dok razlozi tih razlika i različite vremenske linije starenja ostaju relativno neistraženi. Prema Behmoarasu, razumijevanje onoga što pokreće ove „prozore" imunološkog starenja moglo bi pomoći da se odredi kada i kome bi intervencije najviše koristile, ali i rasvijetliti zašto neka autoimuna oboljenja nesrazmjerno pogađaju žene.

Koautor i imunolog Antonio Bertoletti sa Duke-NUS-a navodi da se nalazi nadovezuju na ranije dokaze da su T ćelije među imunološkim ćelijama na koje starenje najviše utiče. Sljedeći važan korak, kaže, bit će razumjeti šta pokreće ove nelinearne promjene u T ćelijama tokom vremena, jer bi promjene u njihovoj funkciji mogle objasniti zašto su stariji ljudi podložniji infekcijama i upalnim stanjima.

Podudaranje sa studijom iz 2024. i pitanje metode

Rezultati se podudaraju sa studijom iz 2024. godine, koja je izvijestila da se molekularne promjene povezane sa starenjem dešavaju u dva nagla skoka – prvi u prosjeku u 44. godini, a drugi oko 60. Ta studija je kasnije kritikovana zbog statističkih metoda, i to u preprintu koji još nije recenziran, a koji su potpisala i dva autora same objavljene studije. Autori sada s časopisom rade na ispravkama.

Nova singapurska studija koristila je verziju iste metode „kliznog prozora" kao i rad iz 2024. Kritičari tvrde da ta metoda sama može proizvesti lažne vrhunce kada je za neke dobne grupe dostupno manje ljudi, ali ovaj put nije primijenjen i korak izglađivanja koji je također bio sporan. Vrhunci su ostali vidljivi i kada je tim ujednačio broj osoba u svakom dobnom prozoru. Autori navode da su opstali uz različite veličine kliznog prozora, različite statističke pragove, različite pristupe korekciji efekta serije i nasumično smanjenje uzorka, dok su nestali pri nasumičnoj permutaciji dobi, što po njima potvrđuje da se radi o stvarnom biološkom signalu.

Da li su ova dva vrhunca starenja vještački proizvod metode ili stvarni biološki naleti, moraće potvrditi daljnja istraživanja.

Odvojeni „satovi" za muškarce i žene

Kada je tim na osnovu svojih rezultata izgradio biološke satove starenja – modele vještačke inteligencije koji procjenjuju dob osobe iz bioloških podataka – pokazalo se da oni tačnije pogađaju dob iz aktivnosti gena u imunološkim ćelijama kada su razdvojeni: jedan za muškarce, drugi za žene. Muški sat više se oslanjao na gene koji se mijenjaju ranije u životu, a ženski na gene koji se mijenjaju kasnije.

Biološka naučnica Sheemei Lok sa Duke-NUS-a ocjenjuje da studija daje detaljniju mapu toga kako se ljudski imunološki sistem mijenja tokom života i, što je posebno važno, kako se te putanje razlikuju između muškaraca i žena. To znanje, kaže, od temeljnog je značaja ako želimo napustiti pristup starenju po principu „jedna mjera za sve" i krenuti ka preciznijim načinima očuvanja zdravlja u starijoj dobi.

Slika: Ilustracija generisana uz pomoć umjetne inteligencije / ALFA TV · prave fotografije (ScienceAlert)

Izvori:

Tekst: Uredništvo ALFA TV

Povezane vijesti