Stručnjaci prvi put nakon dvije decenije redefinisali disleksiju — IQ testovi više nisu ključni

Definicije zdravstvenih stanja određuju kako se postavlja dijagnoza, kakva se podrška i liječenje nude i u kom pravcu ide istraživanje. Upravo zato je ažuriranje definicije disleksije — prvo u više od dvije decenije — od velikog značaja.

Disleksija je stanje koje utiče na obradu informacija u mozgu: osobe s disleksijom mogu imati poteškoće s pamćenjem i obradom onoga što im se prezentuje, a to se ogleda u problemima s čitanjem, pisanjem i izgovaranjem.

Kraj IQ praga

Nova definicija objavljena je u časopisu Annals of Dyslexia, a autori su istraživači iz SAD. Nastala je nakon konsultacija s više od 15 međunarodnih stručnjaka za ovo stanje.

Najvažnija izmjena je ukidanje IQ testova u dijagnozi. Ranije je za postavljanje dijagnoze bila potrebna razlika od 15 poena između rezultata testa čitanja i rezultata standardiziranog IQ testa — što je trebalo pokazati da je čitanje neobično loše s obzirom na opštu inteligenciju.

„Bilo je mnogo djece koja su bila blizu te definicije, ali su propustila razliku od 15 poena za jedan jedini poen“, izjavio je edukacijski psiholog R. Malatesha Joshi s Texas A&M Univerziteta.

Osoba koja je na oba testa — i na čitanju i na IQ — postizala ispodprosjčan rezultat, ranije možda uopšte nije bila prepoznata kao osoba s disleksijom. Uklanjanjem ovog elementa definicija bi trebalo da obuhvati više ljudi kojima je potrebna podrška. U obzir se, međutim, ne gleda samo postignuće na testu: važni su i rezultati u čitanju i pravopisu kroz vrijeme, nakon nastave. Autori navode da IQ testovi više ne bi trebalo da budu potrebni i da su procjene čitanja same po sebi korisnije.

„Pošto je definicija toliko naglašavala IQ testove, svaka država i škola koristila ih je za dijagnozu, i nadam se da će to biti jedna od velikih promjena koje ćemo vidjeti“, rekao je Joshi.

Šire razlozi i drugi jezici

Nova definicija je šira i kada je riječ o uzrocima disleksije. Starije smjernice govorile su da je stanje „neurobiološkog porijekla“, što ostaje, ali se sada spominju i genetski faktori i uticaji okoline.

Veći značaj dat je i istraživanjima iz zemalja u kojima engleski nije glavni jezik. Engleski je po složenosti povezivanja pravopisa i glasova donekle izuzetak — primjere radi „cough“, „rough“ i „plough“ se izgovaraju različito — što treba uzeti u obzir pri procjeni disleksije u odnosu na druge jezike.

„Ako pogledate odbor Međunarodne asocijacije za disleksiju 2002. godine, tu je mnogo cijenjenih osoba, i svaka od njih je bijeli muškarac, s izuzetkom jedne žene“, rekao je Joshi. „Od 2002. imamo nova istraživačka otkrića o disleksiji u jezicima poput kineskog, japanskog, hebrejskog i arapskog.“

Rana podrška kao prioritet

Novi dokument naglašava i značaj rane intervencije: što se disleksija ranije otkrije i što se specijalizovana podrška ranije uspostavi, to je bolje. Poteškoće s govorom ili kasniji početak govora potencijalni su pokazatelji disleksije, iako ne garantuju da dijete ima ovo stanje.

„Postoje naznake da dijete ima disleksiju i prije nego što uđe u učionicu“, rekao je Joshi i dodao da postoje specifične obuke koje se mogu primijeniti rano, kao i određeni aspekti u učionici na koje treba više obraćati pažnju.

Nova definicija je savjetodavna, a ne obavezujuća, ali tim koji stoji iza nje se nada da će promijeniti način na koji škole, zdravstveni radnici i vlade tretiraju ovo stanje i unaprijediti pomoć osobama s disleksijom.

„Prethodna definicija bila je dobra definicija, zasnovana na tadašnjim istraživanjima, ali mislim da su neke od najvećih slabosti bile naglasak na funkciji mozga i činjenica da se uglavnom oslanjala na engleski ili zapadnoevropske alfabetske sisteme pisanja“, rekao je Joshi. „Ovo zaslužuje pažnju jer nije bilo ažuriranja od 2002. godine.“