U moru kod Mljeta pronađen najveći zlatni tovar ikada izvađen iz brodoloma u Mediteranu

Na dnu Jadranskog mora, nedaleko od hrvatskog ostrva Mljet, pronađen je tovar zlata kakav do sada nije viđen ni na jednom brodolomu u Mediteranu. Ukupna težina zlatnih predmeta premašuje 21 uncu, a potiču s plovila koje je potonulo između sedmog i osmog vijeka nove ere.

Tovar uključuje raskošne pojasne garniture optočene rubinima, smaragdima i biserima, kovanice iz vremena četiri cara heraklijske dinastije, te pečatni prsten od zlata za koji naučnici vjeruju da prikazuje cara Heraklija, vladara Bizantskog carstva od 610. do 641. godine. Hrvatski restauratorski zavod, koji istražuje ovaj lokalitet od 2015. godine, saopštio je da je takav prsten mogao pripadati isključivo visokom funkcioneru s ovlaštenjem da pečati carsku dokumentaciju.

Prozor u slabo poznato razdoblje istorije

Arheolog Justin Leidwanger sa Univerziteta Stanford ocijenio je za National Geographic da se radi o najznačajnijem brodolomu iz tog perioda. Igor Miholjek, voditelj istraživanja u Hrvatskom restauratorskom zavodu, izjavio je za Reuters da ukupna težina zlatnih nalaza čini ovu kolekciju najvećom ikad pronađenom na brodolomu u cijelom Mediteranu.

Period u kojem je brod potonuo dugo se smatrao „mračnim dobom" evropske civilizacije — otprilike od 500. do 1000. godine. Savremena nauka odbacila je tu pojednostavljenu sliku, ali malo sačuvanih pisanih dokumenata znači da rani srednji vijek i dalje krije brojne nepoznanice. Medievist Francesco Borri sa venecijanskog univerziteta Ca' Foscari, koji nije bio dio istraživačkog tima, istakao je za National Geographic da upravo taj nedostatak izvora čini ovakve nalaze izuzetno dragocjenim.

Zanimljivo je da otkriće dovodi u pitanje uvriježeno mišljenje o Jadranu kao zapuštenom morskom prostoru u tom periodu. Dok dio istoričara smatra da je plovidba na ovom dijelu Mediterana tada zamrla, bogat sadržaj potonulog broda ukazuje na to da su pomorske rute i dalje bile aktivne.

Zlatarski alat i luksuz na istom brodu

Pored dragocjenosti, na brodu su pronađeni i svakodnevni predmeti — amfore, keramika i figure za igru, ali i značajna količina zlatarskog alata. Ta neočekivana kombinacija zbunjuje istraživače. Jedna od teorija je da su pojasne garniture, od kojih su neke bile izrađene decenijama prije posljednje plovidbe, trebale biti rastopljene i prerađene u savremeniji oblik. Po drugom tumačenju, luksuzni predmeti su možda predstavljali diplomatske poklone.

Miholjek smatra da okolnosti jasno ukazuju na to da ovo nije bila rutinska trgovačka plovidba. Zlato koje se može direktno povezati s bizantskim dvorom navodi na zaključak da je na brodu bio neko od značaja — možda diplomata s misijom u dalekoj zemlji, a možda i privatna osoba visokog statusa koja je jednostavno putovala na teretnom plovilu. Istraživači za sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi koji je od ovih scenarija tačan.

Tim planira nastaviti rad na analizi artefakata i ponovo zaroniti na lokaciju kako bi potražio dodatne tragove o posljednjem putovanju ovog broda.