Zašto je na ikonama Uspenja Presvete Bogorodice prikazan anđeo koji odsjeca ruke svešteniku

Marija, majka Isusova, smatra se najvećom sveticom u hrišćanstvu. Iako njen život nakon raspeća Spasitelja nije opisan u Bibliji, a njeno ime nestaje iz Novog zavjeta nakon Hristovog vaskrsenja, vjeruje se da je nastavila živjeti u Jerusalimu, gdje je preminula u 60. ili 72. godini života, te se vaznijela na nebo. Njen tihi odlazak u vječnost, u zagrljaj svoga sina, u hrišćanstvu se obilježava kao Uspenje Presvete Bogorodice, poznato i kao Velika Gospojina.

Događaji vezani za Bogorodičinu smrt nisu sačuvani u kanonskim jevanđeljima, nego u apokrifnom spisu „Djela Jovanova", u kojem se navodi da je posrednica spasenja poživjela još dugo nakon vaznesenja svog sina. Prema tom predanju, često je posjećivala sva mjesta koja su je podsjećala na velike događaje i djela njenog sina. Svojim molitvama, savjetima, krotkošću i trpljivošću pomagala je apostolima u širenju Božje riječi. Najviše vremena u molitvi provodila je na Maslinskoj gori, moleći Boga da je što prije uzme k sebi.

Predanje dalje kazuje da se jednom prilikom, dok se Bogorodica molila, pojavio arhanđel Gavrilo i nagovijestio joj da će se za tri dana upokojiti, čemu se ona veoma obradovala. Poželjela je da prije svog upokojenja još jednom vidi sve apostole, i ta želja joj je bila ispunjena. Nošeni krilima anđela i na oblacima, apostoli su se okupili da posljednji put zahvale ovoj Majci nad majkama. Oprostivši se od njih, Bogorodica je predala svoj duh Bogu. Sam Spasitelj sišao je s Nebesa i uzeo njenu novorođenu dušu, a tri dana kasnije uznesena je i tjelesno.

Sveštenik Afonije i čudo s odsječenim rukama

Kovčeg s moštima, uz pratnju mnoštva hrišćana, prenesen je u Getsimanijski vrt, u grobnicu njenih roditelja, Svetih Joakima i Ane. Dok su ga nosili kroz grad, iz kovčega se neprestano širio blag i ugodan miris. Jedan od jevrejskih sveštenika, po imenu Afonije, drznuo se te rukama dohvatio odar, pokušavši da prevrne njen kovčeg. U tom trenutku anđeo Gospodnji nevidljivo se pojavio s ognjenim mačem i odsjekao mu obje ruke u zglobu, tako da su šake ostale da vise zakačene za odar.

Međutim, nakon što se duboko pokajao i ispovijedio vjeru, apostol Petar mu je ponovo spojio ruke. One su čudesno srasle, ostavljajući samo crveni trag kao svjedočanstvo čuda. Judejski sveštenik je nakon toga postao hrišćanin. Upravo ovaj motiv izuzetno je čest na ikonama i freskama koje prikazuju jedan od najznačajnijih događaja u hrišćanskoj crkvi — u donjem dijelu kompozicije obično se vidi figura čovjeka ispred kovčega kojem anđeo mačem odsjeca ruke, ili su mu već odsječene i prilijepljene za odar.

Kada je ustanovljen praznik

Uspenje Presvete Bogorodice, odnosno Velika Gospojina — u zapadnim crkvama poznata kao Velika Gospa, koja se slavi 15. avgusta — kao sveti dan ustanovljeno je 528. godine po želji cara Mavrikija, koji je tog datuma pobijedio Persijance. Najstarije svjedočanstvo o ovom prazniku sačuvano je u besedi jerusalimskog patrijarha Modesta iz 7. vijeka.