Britanija spušta cilj za električne automobile s 80 na oko 60 posto do 2030.

Britanska vlada bi, prema očekivanjima, u srijedu mogla smanjiti cilj po kojem bi 80 posto novih automobila prodanih do 2030. godine trebalo biti s nultim emisijama, na oko 60 posto. Odluka bi, prema mišljenju kolumnista Guardiana Georgea Monbiota, predstavljala još jedan ustupak automobilskoj industriji koja godinama odgađa tranziciju na električna vozila.

Monbiot u svojoj kolumni opisuje obrazac po kojem, kako tvrdi, različite industrije odolijevaju promjenama — lobiraju kod vlada, mobiliziraju medije, ulijevaju novac u lažne think tankove i pozivaju se na radna mjesta, nacionalni interes i siromašne — a onda, kada se približi rok, traže odlaganje jer navodno nisu spremne. Slična dinamika, tvrdi on, stoji iza holandske krize s nitratima i britanskih izuzetaka od zabrane jedne klase pesticida. Istu dinamiku, dodaje, pokreće i britanska kriza oko tranzicije na električna vozila — baš u trenutku kada počinje svjetski klimatski samit Cop31, čime će Britanija, po njegovim riječima, svijetu "pokloniti" veliko, predvidljivo i potpuno izbježivo povećanje emisija stakleničkih plinova.

Proizvođači automobila, ističe Monbiot, mogli su vidjeti da ovo dolazi — električni automobili prodavali su se još prije više od 130 godina, a posljednjih 30 godina, kako nova elektromotorna tehnologija napreduje, jasno su predstavljali budućnost, dok su motori s unutrašnjim izgaranjem, sa svojim tvrdim granicama efikasnosti i ogromnim uticajem na ljudski i planetarni život, predstavljali prošlost. Od 2010. bilo je očigledno da će Kina, koja nije samo vidjela budućnost nego nastoji i posjedovati je, spljoštiti britanske proizvođače poput ježeva ako ne ubrzaju.

Godine 2023. konzervativna vlada dala je proizvođačima sedam godina da se snađu. A sada oni, piše Monbiot, lome ruke i tvrde da su nespremni — na što je jedini razuman odgovor: "tough" (podnesi). Umjesto toga, vlada odgovara ustupcima. Dosadašnje vlade, i konzervativna i laburistička, odobrile su niz "fleksibilnosti" (poznatih i kao rupe) koje kompanijama dozvoljavaju da umjesto čisto električnih prodaju hibridna benzinsko-električna vozila ili manji udio električnih do 2030. uz obećanje ubrzanja nakon tog datuma. Sada se, kako se očekuje, te fleksibilnosti produžavaju do 2034. godine, što Monbiot opisuje kao izrugivanje obećanju o ubrzanju — jedno povlačenje za drugim.

Svako od ovih odgađanja, upozorava autor, ima posljedice po klimu, zagađenje zraka, energetsku sigurnost i troškove života, budući da su električni automobili za kućno punjenje znatno jeftiniji za korištenje. Tranzicija na električna vozila trebala je biti najveća pojedinačna mjera dekarbonizacije britanske vlade, a sada je, kako zaključuje, "u komadima".

Ključni problem, prema njemu, dominacija je novca nad nominalno demokratskim sistemima: komercijalni lobisti do ministara dolaze puno prije ekologa. Čim je konzervativna vlada predložila plan tranzicije, proizvođači su pritisnuli da ga oslabe, a ove godine nagovijestili su da neće ulagati u buduću proizvodnju u Britaniji ako vlada ne učini dodatne ustupke. To je, kako kaže, "legalna vrsta ucjene". Usavršivši umijeće nespremnosti, automobilske kompanije, dodaje, doprinose tome da i društvo bude nespremno za velike krize koje nas čekaju — od šokova u snabdijevanju naftom do klimatskog sloma. Njihovi argumenti mogu djelovati na britanske političare, ali ne mogu uvjeriti stvarnost — bilo da se radi o atmosferi ili o kineskim konkurentima.

Kao primjer zaostatka zapadnih proizvođača Monbiot navodi kinesku kompaniju BYD, koja je prošlog mjeseca na domaćem tržištu predstavila električni hečbek Seagull po cijeni od samo 10.000 dolara (oko 7.500 funti), sposoban za brzo punjenje u pet minuta. Zapadne kompanije, prema njegovom mišljenju, umjesto toga nude nepristupačna i nepraktična vozila, poput Jaguarovog odgovora na Muskov neuspjeli Cybertruck. Najbliži evropski ekvivalent Seagullu, Volkswagen ID Polo, znatno je skuplji, a čekanje na njega može potrajati mjesecima — Volkswagen, kako navodi, sada ne može dovoljno brzo proizvoditi tri mala električna modela jer nije uložio u dovoljne kapacitete.

Vlada, dodaje, razmatra i uvođenje carina na kineska električna vozila u okviru šeme EU — "ako ih ne možeš pobijediti i ne možeš im se pridružiti, blokiraj ih". Toliko o rješavanju krize troškova života, zaključuje sarkastično.

Hibridi, upozorava, gotovo su jednako zagađujući kao vozila na čisti benzin ili dizel, skuplji su za korištenje od električnih, najčešće nisu kompatibilni s brzim punjačima i — uskoro — predodređeni su za smetlište historije. Ipak, zahvaljujući vladinoj politici, prošle su godine činili 14 posto prodaje novih automobila — što znači da je 14 posto kupaca "nasjelo". Hibrid je, piše, savršen simbol vladinog oklijevanja: kad se nudi izbor između dvije tehnologije, dva svijeta, dvije budućnosti, on kaže "da" objema.

Nedostaju, dodaje, i javne informativne kampanje i vladina iskrenost u objašnjavanju zašto je brza tranzicija na čisto električna vozila nužna i šta ona podrazumijeva — javne komunikacije, po njemu, ostaju u privatnim rukama.