Ćelije vaše bake možda žive u vašem tijelu: šta je mikohimerizam i zašto mijenja razumijevanje ljudskog identiteta

Njemački patolog Georg Schmorl krajem 19. vijeka zabilježio je neobičnu pojavu — fetalne ćelije koje su se tokom trudnoće premjestile u tijelo majke. Bio je to prvi korak ka razumijevanju procesa danas poznatog kao mikrohimerizam, stanja u kojem ćelije jedne osobe nastavljaju živjeti u tijelu druge, genetski različite osobe.

Nauka je tek posljednjih decenija, zahvaljujući tehnološkom napretku, počela shvatati koliko je ova pojava raširena i kakve sve posljedice može imati.

Tragovi koji ostaju u tijelu

Razmjena ćelija tokom trudnoće odvija se u oba smjera — između majke i fetusa. Francuska novinarka i autorka Lise Barnéoud u svojoj knjizi „Hidden Guests" (Greystone Books, 2025.) objašnjava da to može značiti da osoba nosi ćelije ne samo svoje majke, već potencijalno i bake, budući da su njene ćelije mogle preći u majku dok je ona sama bila u maternici.

Knjiga donosi i druge upečatljive primjere: blizanci koji budu apsorbirani tokom prenatalnog razvoja mogu ostaviti genetski zapis u tijelu drugog blizanca. Barnéoud opisuje i slučaj muškarca nakon transplantacije koštane srži kod kojeg je pronađen DNK donora u krvi i sjemenu.

Kako je autorka otkrila temu

Barnéoud, dobitnica nagrade za francusku naučnu novinarku godine 2017, za Live Science je ispričala da je na mikrohimerizam naišla slučajno — dok je pisala raniju knjigu o vakcinacijama. Tražila je primjere koji dovode u pitanje pojednostavljenu predodžbu o imunitetu kao odbrambenoj vojsci koja izbacuje sve strano iz organizma.

Među protuprimjerima koje je pronašla bili su trudnoća, tokom koje tijelo prihvata genetski različit fetus, zatim mikrobiota — zajednica bakterija, virusa i gljivica bez kojih organizam ne može normalno funkcionisati — te upravo mikrohimerizam.

Knjiga na užem izboru za prestižnu nagradu

„Hidden Guests" uvrštena je na uži izbor za nagradu Royal Society Trivedi Science Book Prize za 2026. godinu. Barnéoud u knjizi istražuje kako se ovo naučno polje razvijalo, zašto je učenjacima trebalo toliko vremena da razumiju šta se događa, te kakve sve implikacije mikrohimerizam ima za imunologiju, genetiku i evoluciju.

Među saznanjima koja je autorka stekla tokom istraživanja jeste i to da posteljica nije tako nepropusna barijera kakvom se često smatra, kao i da imuni sistem nije tako netolerantan kako se dugo mislilo.