Djeca stogodišnjaka žive duže i zdravije, pokazala dosad najveća studija

Samo oko 0,01 posto svjetske populacije doživi stotu godinu života. Naučnike je dugo zanimalo da li ti rijetki pojedinci — poznati kao stogodišnjaci — prenose svoju izuzetnu dugovječnost na sljedeću generaciju. Nova studija, objavljena u časopisu JAMA Network Open, donosi dosad najopsežniji odgovor na to pitanje.

Istraživači s Albert Einstein College of Medicine u njujorškom Bronksu analizirali su podatke iz tri odvojene longitudinalne studije koje su obuhvatile više od 2.300 potomaka stogodišnjaka i više od 1.700 ispitanika u kontrolnoj grupi čiji roditelji nisu bili dugovjeki.

Značajno manji rizik od smrti i bolesti srca

Rezultati su pokazali da potomci stogodišnjaka imaju 42 posto manji rizik od smrti u odnosu na kontrolnu grupu. Rizik od kardiovaskularnih bolesti bio je manji za 33 posto, a rizik od hipertenzije za 32 posto. Dvije od tri analizirane grupe pokazale su i smanjen rizik od moždanog udara.

Osim toga, kada bi potomci stogodišnjaka i razvili zdravstvene probleme, to se dešavalo u kasnijoj životnoj dobi nego kod njihovih vršnjaka iz kontrolne grupe. Pojava visokog krvnog pritiska bila je odgođena za oko pet godina, a smrt za procijenjene tri godine u odnosu na kontrolnu grupu.

„Htjeli smo da saznamo da li stogodišnjaci prenose svoje dobro zdravlje i dugovječnost na svoju djecu, i ako da, mogu li se te prednosti objasniti zdravim navikama ili je posrijedi nešto fundamentalnije, poput genetike," rekla je genetičarka Sofiya Milman s Albert Einstein College of Medicine.

Genetika ili način života?

Zanimljivo je da analiza nije pokazala da je rizik od nastanka raka značajno smanjen kod potomaka stogodišnjaka. Istraživači navode da je moguće da ovi potomci imaju bolju otpornost na rak u smislu smrtnosti, čak i ako se sam rak pojavljuje jednako često. Također napominju da bi to moglo biti djelimično povezano s češćim odlascima na skrining, koji mogu otkriti manje opasne oblike raka.

Ono što je posebno privuklo pažnju naučnika jeste da zaštitni efekt kod potomaka stogodišnjaka ostaje prisutan i kada se uzmu u obzir faktori poput ishrane, nivoa obrazovanja, socioekonomskog statusa i upotrebe duhana. To upućuje na mogućnost da faktori okoline imaju manji zdravstveni uticaj na osobe genetski povezane sa stogodišnjacima.

„Ukupna dosljednost ovih nalaza u tako različitim studijama bila je posebno značajna i pojačava ideju da izuzetna dugovječnost zaista ide u porodicama," rekao je Eric Reed, prvi autor studije, s istog univerziteta.

Ipak, istraživači naglašavaju da zdrave navike i dalje ostaju važne za svakoga. „To ne znači da način života nije bitan — zdrave navike ostaju važne za sve," kaže Reed. „Ali čini se da neki ljudi iz porodica s izuzetnom dugovječnošću uživaju u dodatnoj biološkoj zaštiti."