Najnovije
Genetika

DNK naslijeđena od neandertalaca i danas oblikuje ljudski mozak

Varijanta gena naslijeđena od neandertalaca povezana je s veličinom potiljačnog režnja mozga i nešto nižim rizikom od shizofrenije, pokazala je studija naučnika Instituta Max Planck objavljena u časopisu PNAS.

U Uredništvo ALFA TV 17. novembar 2026. u 00:39 · 3 min čitanja · 115 pregleda
DNK naslijeđena od neandertalaca i danas oblikuje ljudski mozak
Foto: Duncan.Hull / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0

Iako su neandertalci izumrli prije desetina hiljada godina, dijelovi njihovog genetskog koda ostali su ukodirani u DNK modernih ljudi. Najnovija studija pokazala je da jedna takva naslijeđena genetska varijanta utiče na veličinu potiljačnog režnja mozga — i, zanimljivo, povezana je s blago smanjenim rizikom od shizofrenije, ali ne i s općim kognitivnim sposobnostima.

Studija u PNAS-u

Istraživanje su proveli antropolozi Hugo Zeberg i Svante Pääbo s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju, a rezultati su objavljeni u časopisu PNAS. U radu navode da su razlike u potiljačnom dijelu mozga između neandertalaca i modernih ljudi odavno poznate iz fosilnog zapisa, a njihova studija sada pokazuje da "česta genetska varijanta koja utiče na zapreminu potiljačnog dijela mozga današnjih ljudi naslijeđena je od neandertalaca".

Neandertalski mozak bio je po veličini usporediv s mozgom modernog čovjeka, katkad i veći. Razlika bila je u obliku lobanje: moderni ljudi imaju zaobljeniju lobanju, dok su neandertalske bile izduženije. Fosilni nalazi ranije su upućivali na to da su neandertalci možda imali proporcionalno veći potiljačni režanj, u kojem se nalazi vidni korteks zadužen za obradu informacija iz očiju.

Trag na hromozomu 14

Ranija istraživanja genoma identificirala su četiri lokusa povezana s veličinom potiljačnog režnja kod živih ljudi. Tri su pronađena i u populacijama podsaharske Afrike, ali četvrti — malo brisanje od samo četiri DNK slova na hromozomu 14 — postoji samo izvan te regije. To brisanje se nalazi blizu gena DAAM1, koji igra ulogu u razvoju mozga, a istraživači pretpostavljaju da naslijeđena DNK može uticati na ekspresiju tog gena.

Budući da su se neandertalci miješali s precima modernih ljudi nakon izlaska iz Afrike, tragovi njihove DNK prisutni su širom svijeta, ali znatno rjeđe u podsaharskoj Africi. Upoređujući varijantu s drevnom DNK, naučnici su utvrdili da su je nosila sva petorica ispitanih neandertalaca, dok dva denisovanska primjerka nisu. To ipak ne dokazuje nužno neandertalsko porijeklo brisanja — postoji mogućnost da su ga i neandertalci i moderni ljudi naslijedili od ranijeg zajedničkog pretka.

Jedan način da se to provjeri jest pregled regije genoma oko varijante. Tokom uzastopnih generacija naslijeđeni dijelovi DNK postepeno se lome i preuređuju procesom rekombinacije — ako je brisanje naslijeđeno od zajedničkog pretka prije stotina hiljada godina, okolna DNK bi trebala biti znatno fragmentiranija. Međutim, istraživači su pronašli da je taj dio genoma dug gotovo 60.000 DNK slova — mnogo duže nego što bi se očekivalo da je prenošen od tako dalekog pretka. To je snažan dokaz da je ta DNK ušla u genom modernih ljudi znatno kasnije, kroz miješanje s neandertalcima.

Iznenađenje i nova pitanja

"Bili smo posebno iznenađeni što je genetska varijanta najjače povezana s zapreminom ovog dijela potiljačnog režnja naslijeđena od neandertalaca", izjavio je Zeberg za ScienceAlert. Povezanost varijante s anatomijom mozga, međutim, postavila je još pitanja.

Iako se smatra da su neandertalci imali proporcionalno veće potiljačne režnjeve od modernih ljudi, moderni ljudi s ovim brisanjem imaju manju zapreminu potiljačnog režnja — oko 0,85 kubnih centimetara po svakoj kopiji varijante. Istraživači sugeriraju da ta prividna kontradikcija možda i nije kontradikcija. "Anatomiju mozga oblikuje mnogo gena i drugih faktora, uključujući veličinu očiju i tijela", objasnio je Zeberg. "Jedna jedina neandertalska varijanta ne mora odražavati ukupnu anatomiju neandertalaca."

Istraživači su također otkrili da brisanje nije povezano samo s anatomijom mozga: na osnovu podataka Psychiatric Genomics Consortium, nositelji varijante imaju oko 5 posto niži rizik od shizofrenije po svakoj kopiji varijante, a gotovo 10 posto niži kod onih s dvije kopije. Međutim, nije poznato je li smanjeni rizik od shizofrenije direktno povezan s manjim potiljačnim režnjem — varijanta možda djeluje na razvoj mozga preko gena DAAM1. Nisu utvrdili nikakvu povezanost s općim kognitivnim sposobnostima.

Slika: Duncan.Hull / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0

Izvori:

  • ScienceAlert — sciencealert.com
  • PNAS
  • Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology

Tekst: Uredništvo ALFA TV

Povezane vijesti