Euclid objavio prve velike podatke: više od 900 miliona galaksija i 15.000 slučajeva gravitacionog lećenja

Euclid, svemirski teleskop Evropske svemirske agencije (ESA), lansiran jula 2023. godine, u prvom je velikom objavljivanju podataka donio sliku svemira kakvu nauka ranije nije imala — više od 900 miliona galaksija i preko 60 miliona potencijalnih kvazara, sjajnih objekata u središtima udaljenih galaksija koje pokreću supermasivne crne rupe.

Misija za cilj ima izraditi najveću trodimenzionalnu mapu svemira u historiji, koja će obuhvatiti trećinu neba i više od 10 milijardi godina kosmičke prošlosti. Novi podaci pokrivaju oko 14 posto ukupne površine koju Euclid treba da mapira.

Svrha projekta je baciti svjetlost na dvije najveće misterije svemira — tamnu energiju i tamnu materiju, za koje se smatra da čine oko 70, odnosno 25 posto svemira.

Skok u odnosu na Hubble

Profesor Andy Taylor sa Univerziteta u Edinburghu, koji vodi britanski naučni segment misije, istakao je da postoje istraživanja koja pokrivaju veće površine neba, ali nijedno nema detalje i količinu informacija kao Euclid. Hubbleov teleskop, dodao je, daje slike nevjerovatne rezolucije, ali ne pokriva toliko veliko područje neba.

"Tehnološki skok koji je Euclid jest taj što možemo zadržati visoku rezoluciju, ali sada možemo mapirati ogromne prostore neba, ogromne prostore svemira", rekao je Taylor, opisavši objavljene podatke kao najveću sliku svemira visoke rezolucije koju je čovječanstvo ikada imalo.

Ključ za "tamni svemir"

Podaci sadrže i oko 15.000 vjerovatnih slučajeva jakog gravitacionog lećenja — pojave za koju se ranije smatralo da je rijetka, a naučnicima je prije Euclida bilo poznato oko 1.000 takvih slučajeva. Do kraja misije očekuje se otkriće oko 170.000 slučajeva.

Radi se o efektu uvećanja koji nastaje kada se jedna galaksija, često unutar galaksijskog jata, nađe ispred druge, udaljene galaksije. Kao što je predvidio Einstein, gravitacija prednje galaksije izobličuje prostor-vrijeme, savijajući svjetlost pozadinske galaksije i stvarajući svijetle lukove i prstenove. Prisustvo tamne materije, koja povećava masu i gravitacioni utjecaj galaksije, znatno pojačava ovaj efekat.

Proučavanjem ove pojave naučnici bi mogli odbaciti različite teorije o prirodi tamne materije, jer lećenje zavisi od toga kako je ona raspoređena u galaksiji, a to opet zavisi od njenih svojstava.

"Sa jakim gravitacionim lećenjem saznajete kako se tamna materija grupiše, a to je vrlo indikativno za tip materije, jer se različiti tipovi materije grupišu na vrlo različite načine", objasnio je Stephen Serjeant, profesor astronomije na Open Universityju. Prema njegovim riječima, postoji dobra šansa da proboj u razumijevanju tamne materije upravo može doći iz ovakvih istraživanja.

Sljedeće izdanje podataka očekuje se sljedećeg ljeta, a uključiće rezultate o raspodjeli galaksija i slabom gravitacionom lećenju — suptilnim izobličenjima udaljenih objekata uzrokovanim tamnom materijom u prvom planu. Taylor je objasnio da se pomoću tih izobličenja može napraviti mapa rasporeda tamne materije u svemiru, čime bi naučnici mogli izračunati njena statistička svojstva i uporediti rezultate s različitim teorijama.

Taylor je napomenuo da Euclid generiše sve više podataka te da ljudski pregled više nije moguć. "Nijedno ljudsko oko više nije u stanju da pregleda sve Euclidove podatke. Sada je sve preveliko", rekao je on.