Fotografije astronauta iz 1966. pokrenule program satelita za osmatranje Zemlje

Posljednja misija NASA-inog programa Gemini, Gemini XII, trajala je od 11. do 15. novembra 1966. godine. Posadu su činili James A. Lovell Jr. i Edwin E. „Buzz“ Aldrin Jr., koji su u orbiti oko Zemlje uspješno izveli manevre spajanja letjelica i izlaske u otvoreni svemir, postupke neophodne za slanje američkih astronauta na Mjesec.

Fotografije koje su Lovell, Aldrin i ostali astronauti programa Gemini snimili iz orbite pokazale su koliko snimci iz svemira mogu biti korisni za proučavanje površine Zemlje. Ti snimci poslužili su naučnicima kao argument da je potreban poseban program satelita za osmatranje naše planete.

Pecora i program EROS

Među najglasnijim zagovornicima bržeg korištenja takvih satelita bio je William T. Pecora, direktor Američkog geološkog zavoda (United States Geological Survey) od 1965. do 1971. godine. Pecora se zalagao za program Earth Resources Observation Satellite (EROS), koji je kasnije otvorio put programu Landsat.

U izjavi iz 1969. godine Pecora je naveo da je EROS zamišljen 1966. godine „uglavnom kao direktna posljedica dokazane koristi orbitalnih fotografija iz programa Mercury i Gemini za istraživanje resursa Zemlje“, navodi NASA.

Više od pet decenija podataka

Landsat i drugi sateliti za osmatranje Zemlje već više od pet decenija isporučuju podatke koji se širom svijeta koriste za praćenje usjeva, šumskih požara, poplava, stanja vegetacije, načina korištenja zemljišta i brojnih drugih promjena na planeti.

Misija koja je prije svega bila priprema za put na Mjesec tako je, zajedno s ostalim letovima programa Gemini, doprinijela razvoju sasvim drugog pravca istraživanja – posmatranja Zemlje iz svemira.