Najnovije
Astronomija

Kriptografski algoritmi otkrili pulsar koji je dosadašnjim metodama promakao

Međunarodni tim naučnika razvio je metodu koja u javno dostupnim podacima NASA-inog teleskopa Fermi pronalazi pulsare oko milion puta brže nego do sada. Njome je otkriven pulsar PSR J1622−7204, uz svega deset sati računanja na običnom procesoru.

U Uredništvo ALFA TV 20. novembar 2026. u 15:37 · 4 min čitanja · 359 pregleda
Kriptografski algoritmi otkrili pulsar koji je dosadašnjim metodama promakao
Foto: NASA

Pulsar PSR J1622−7204, usamljena neutronska zvijezda koja se okrene 261 put u sekundi, otkriven je zahvaljujući novom računskom pristupu koji potragu za ovakvim objektima ubrzava oko milion puta. Rad međunarodnog tima objavljen je u četvrtak u časopisu Physical Review Letters.

Naučnici su pretražili 15 godina podataka koje je prikupio NASA-in svemirski teleskop Fermi. Novi pulsar pronađen je uz utrošak koji odgovara deset sati rada standardnog računarskog procesora. Prethodna najbolja metoda nije ga uspjela otkriti, iako je za nju korištena računarska snaga za koju bi jednom običnom procesoru trebalo 600 godina.

Zašto je potraga toliko teška

Pulsar je neutronska zvijezda koja se brzo okreće i poput svjetionika šalje snopove zračenja prema Zemlji. Fermi od pojedinog pulsara uhvati tek vrlo mali broj fotona, pomiješanih s pozadinskim šumom drugih izvora gama-zračenja i ostatka svemira.

Da bi iz te smjese izvukli signal, istraživači moraju istovremeno tačno pogoditi nekoliko nepoznanica: koliko se brzo zvijezda okreće, koliko se brzo to okretanje usporava i gdje se tačno nalazi na nebu. Provjera svih mogućih kombinacija zahtijevala bi nemoguć broj računskih operacija.

Glavni autor studije Daniel Pook-Kolb, naučnik s Instituta Max Planck za gravitacionu fiziku (Institut Albert Einstein) u Njemačkoj, objasnio je da se ne vidi svaka rotacija pulsara, pa se rotacije ne mogu jednostavno prebrojati da bi se odredilo odakle foton dolazi. Riječ je, kako kaže, o četverodimenzionalnoj mreži u kojoj svaki pravac treba pretražiti milionima pokušaja, a za to na Zemlji jednostavno nema dovoljno računarske snage.

Do sada su naučnici ovaj problem rješavali tako što su Fermijeve podatke dijelili na manje dijelove i obrađivali ih uz pomoć dobrovoljaca iz cijelog svijeta, koji su ustupali neiskorišteni kapacitet svojih računara. Čak i tako, za otkriće jednog pulsara obično je bilo potrebno vrijeme koje odgovara stotinama računarskih godina.

Geometrija umjesto iscrpne pretrage

Preokret su donijeli koautori Dotan Gazith i Barak Zackay s Weizmannovog instituta za nauku u Izraelu. Oni su shvatili da se potraga za pulsarom može pretvoriti u geometrijski problem: traženje najkraćeg vektora u višedimenzionalnoj rešetki, odnosno pravilno raspoređenom nizu tačaka.

Ta tehnika oslanja se na algoritme koje su razvili kriptografi pokušavajući probiti sisteme šifriranja projektovane da izdrže napade budućih kvantnih računara. Isti pristup ranije je korišten i za poboljšanje efikasnosti sistema satelitske navigacije. Gazith je naglasio da njihova analiza nema nikakve veze s kriptografijom, ali da upravo ti algoritmi pomažu u rješavanju problema pretrage pulsara u podacima.

Svaki pojedinačni pokušaj algoritma traje oko pet minuta na jednom procesorskom jezgru, što je izvodljivo na običnom laptopu, koji u pravilu ima između dva i osam jezgara. Kada je rešetkasta metoda izdvojila kandidata, tim ga je potvrdio ubacivanjem kompletnog skupa Fermijevih podataka, a signal se pokazao toliko jakim da nije mogao biti slučajnost.

Sljedeći cilj: pulsari u dvojnim sistemima

Istraživači sada ciljaju na još teži zadatak – pronalazak pulsara u dvojnim sistemima, u kojima pulsar kruži oko druge zvijezde. Takva otkrića dugo su se smatrala nedostižnim, jer gravitacija zvijezde pratilje izobličava signal tako da je ove pulsare tradicionalnim metodama bilo praktično nemoguće otkriti.

Colin Clark, astrofizičar s Instituta Max Planck i također koautor studije, naveo je da se u skupu podataka vjerovatno krije na desetine, a možda i stotine ovakvih pulsara koji dosad nisu mogli biti pronađeni. Sljedeći korak je, kako je rekao, proširenje pretrage spajanjem novog algoritma i računarske snage dobrovoljaca iz programa Einstein@Home, u nadi da će se pronaći mnogi novi pulsari za koje tim vjeruje da bi se tamo trebali nalaziti.

Otvoreni podaci kao temelj otkrića

Otkriće je omogućila i NASA-ina dugogodišnja politika Gold Standard Science, po kojoj su naučni podaci agencije, uključujući one s Fermija, slobodno dostupni svakome. Fermi je lansiran 2008. godine i svaka tri sata pregleda cijelo nebo, posmatrajući svemir u gama-zracima, najenergičnijem obliku svjetlosti. Nakon početnog jednogodišnjeg perioda kalibracije svi njegovi podaci postali su potpuno javni i objavljuju se čim budu obrađeni.

Clark je istakao da je prednost NASA-inih podataka upravo njihova otvorenost: svih 18 godina Fermijevih podataka javno je dostupno, a količina podataka stalno raste. Ta otvorenost omogućila je istraživačima izvan misije Fermi, uključujući tim inspirisan kriptografijom, da na skup podataka primijene potpuno nov pristup. NASA-ina podrška naučnoj zajednici kroz otvoreni softver i alate poput Fermitoolsa omogućila je timu da pripremi podatke prije početka analize.

Misija Fermi proširila je svoj katalog s nekoliko stotina izvora gama-zračenja na hiljade, a nova otkrića se pojavljuju kako naučnici na iste podatke primjenjuju nove ideje. Elizabeth Hays, naučnica projekta Fermi u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu u Marylandu, navela je da svaku pretragu koju radi jedan tim drugi tim može ponoviti i provjeriti, što je, prema njenim riječima, cijelu nauku učinilo boljom.

Slika: NASA

Izvori:

  • NASA — science.nasa.gov
  • NASA
  • Physical Review Letters
  • Max Planck Institute for Gravitational Physics (Albert Einstein Institute)
  • Weizmann Institute of Science

Tekst: Uredništvo ALFA TV

Povezane vijesti