Mark Hoppus upisao dirljivo posvetu Chadu Gilbertu: „Već mi nedostaješ, mali brate"

Chad Gilbert, osnivač i glavni gitarist američkog benda New Found Glory, preminuo je 20. septembra u 45. godini života nakon borbe s tumorom na mozgu. Svojim odlaskom se, uz brojne kolege iz muzičkog svijeta, oprostio i Mark Hoppus, basist i suosnivač blink-182, koji je za Rolling Stone napisao osobnu posvetu svom dugogodišnjem prijatelju.

Hoppus je Gilberta upoznao još u ranim danima blink-182, kada je Chad sa društvom dolazio na svaki, kako kaže, doslovno svaki koncert benda na Floridi. Društvo bi provodilo vrijeme sa bendom, postavljalo pitanja i preporučivalo im dobre restorane. Gilbert je tada, prisjeća se Hoppus, uvijek bio nasmjesan i pun entuzijazma, najveseliji ljubitelj muzike kakvog je ikada sreo.

Kasnije je saznao da je Gilbert gitarist u bendu New Found Glory, čiji je album tada izašao za izdavačku kuću Drive-Thru Records. Album ga je očarao toliko da ga je puštao svima — prijateljima, izdavačima i radio stanicama — i molio menadžment benda da ih uzme pod svoje. Bend je potpisao za njihovu izdavačku kuću, menadžeri su ih primili kao klijente i prijatelje, a blink-182 ih je uzeo na turneju.

„Bio je mali brat"

Hoppus piše da je Gilberta uvijek doživljavao kao mlađeg brata. Za vrijeme turneje blink-182 na kojoj je pratila ploča „Take Off Your Pants and Jacket", na kojoj je svirao i New Found Glory, Gilbert je često putovao autobusom s Hoppusom i njegovom suprugom. Na dugim vožnjama, kaže Hoppus, Chad se otvorio i priznao da se, usprkos uspjehu benda i radijskih hitova, osjećao izgubljeno i nesigurno, da je bio tužan. Sljedećeg dana snimao se spot za pjesmu „First Date", u kojem su jahali tobogane, a Gilbert je bacio bejzbol palicu u kotač dječijeg bicikla.

Hoppus je te razgovore zapamtio kao upoznavanje prave ličnosti svog prijatelja — borca, kako ga opisuje, i nekoga tko je, po njegovim riječima, bio utjelovljenje radosti: čovjek koji je iskreno smijao, volio upoznavati nove ljude i slušati muziku, i koji je svaki negativni izazov odlučno odbijao da ga slomi.

Suradnja i posljednje godine

Prijateljstvo se nastavilo i kasnijih godina. Hoppus je s New Found Gloryem radio na albumu „Not Without a Fight" iz 2009. godine, snimanom u periodu kada je bend prolazio kroz neobičnu fazu karijere. U studiju je, opisuje on, vladala napetost koja je više puta prelazila u svađe podignutog glasa, ali bi se one smirile, a Chad bi se sutradan pojavljivao nasmijan i spreman za rad — uz ponudu da zaigraju čudnu Disneyjevu kartašku igru s Elsom i Olafom, nalik na „Magic: The Gathering", u koju je dugo nastojao uvjeriti Hoppusa.

U posljednjim godinama, navodi Hoppus, njih dvojica su razmjenjivali mnogo poruka o raku. Hoppus je i sam preživio borbu s rakom, pa su razgovori s Gilbertom o bolesti imali posebnu težinu. Razmjenjivali su obavijesti o stanju, prognoze, metodologiju liječenja, medicinsku terminologiju i statistike učinkovitosti. Kako piše Hoppus, polagalo se nade u jedan tretman, koji bi nakon sedmica ili mjeseci zakazao, pa bi se probao novi, za koji se vjerovalo da je bolji — a onda bi se, čim počeo djelovati, pojavio drugi tumor. „To je zastrašujuće. To su nada i očaj i strah. Ali kroz sve to on je uvijek bio tako pozitivan", piše Hoppus, podsjećajući na Gilbertove Instagram objave iz bolničkog kreveta, s cijevima na svim stranama, ali s osmijehom na licu. „Već mi nedostaješ, mali brate", glasi naslov njegove posvete.

Posljednji put, otkriva Hoppus, Gilberta je vidio u Nashvilleu, na koncertu blink-182 — kako kaže, na neki način prikladno, upravo na bendovom nastupu. Bila je to posljednja večer turneje, pa je iza bine bilo haotično: Hoppus se pakirao za slanje kući, opraštao se s članovima ekipe, a tamo je, navodno, bio i country pjevač Luke Combs.