Mekdonalds vodi obimne dosijee o svojim redovnim kupcima u SAD
Novinar je putem zahtjeva za pristup ličnim podacima otkrio da Mekdonalds posjeduje dosije od 515 stranica o njegovim kupovnim navikama, uključujući prediktivne algoritme koji procjenjuju kada će ponovo posjetiti restoran.
Poznato je da veliki broj ljudi, posebno Amerikanaca, i dan-danas redovno posjećuje najpoznatiji lanac restorana brze hrane na svijetu — čuveni Mekdonalds. Razlozi su jednostavni i važe već decenijama: radi se o brzoj, relativno jeftinoj hrani čiji ukus poznajete unaprijed, a koja se brzo i lako jede, iako se ponekad nakon obroka ne osjećate baš najbolje. Međutim, ispostavilo se da je za Mekdonalds u Sjedinjenim Američkim Državama pitanje kako navesti kupca da se vrati daleko složenije nego što se čini — jer je ovih dana otkriveno da rukovodstvo ove kompanije raspolaže razvijenom mrežom za nadzor svojih kupaca, barem onih redovnijih.
U zapanjujućem otkriću reportera Vajerda, Risa Rodžersa, utvrđeno je da Mekdonalds vodi obimne dosijee koji sadrže detalje o svakoj porudžbini konzumenata njihove hrane. Ti dosijei obuhvataju podatke o prethodnim narudžbama, korišćenju takozvanih poena lojalnosti, ali i skenirane kodove koji su korišteni za određene nagradne igre. Takođe je ustanovljeno da je poznati lanac restorana sve prikupljene podatke uključio u obradu putem prediktivnih algoritama koje je sama kompanija razvila, a koji služe za procjenu različitih metrika kupaca. Sam Rodžers je tako saznao da je algoritam predvidio da bi on trebalo u naredne tri sedmice da svrati do jednog od restorana kako bi ispunio kupovinu u određenoj vrijednosti za izračunati period.
Budući da je stanovnik Kalifornije, Rodžers je imao zakonsko pravo da pristupi podacima koje je o njemu prikupila bilo koja privatna kompanija. Kako bi bolje razumio kakve informacije Mekdonalds posjeduje o njemu, zatražio je kopiju svog izvještaja od američkog Centra za prava na privatnost kompanije, koji između ostalog sadrži i obrazac putem kojeg kupci teoretski mogu zatražiti ostvarivanje svojih prava na privatnost u bilo kojem trenutku. Kao rezultat tog zahtjeva, novinar je dobio datoteku od čak 515 stranica, koja je sadržavala i određene dijelove ličnih podataka identifikovanih pretraživanjem Mekdonaldsovih sistema koji čuvaju informacije o kupcima.
Da bi se stekla predstava o obimu tih podataka, vrijedi napomenuti da dosijei od 515 stranica spadaju u kategoriju koju i sam FBI smatra blizu velikih, što znači da je takva količina podataka u američkom federalnom birou rezervisana za osobe za koje je procijenjeno da mogu predstavljati ozbiljniju prijetnju po bezbjednost zemlje. Poređenja radi, toliko stranica je sadržao dosije Džona Lenona, čovjeka koji se otvoreno protivio Vijetnamskom ratu, što ga je učinilo istaknutom metom za deportaciju od strane Niksonove administracije.
Komercijalni nadzor kao „tajni sastojak"
Izvršni direktor Centra za digitalnu demokratiju, Džef Čester, izričito je rekao da je Mekdonaldsov tajni sastojak zapravo komercijalni nadzor. Poznati lanac restorana se, međutim, nije prvi put našao u žiži interesovanja javnosti povodom digitalnih podataka pojedinaca. Prošle godine je došlo do masovnog curenja podataka od strane virtuelnog asistenta za zapošljavanje u Mekdonaldsu, nakon čega su otkriveni lični podaci 64 miliona ljudi koji su se u nekom trenutku prijavili za posao i poslali svoje biografije.
Prema svemu sudeći, ta praksa u Sjedinjenim Američkim Državama će se nastaviti jer za sada ne postoje zakonski okviri koji bi je zaustavili, a pravljenje algoritama koji služe u ovu svrhu i dalje donosi novac.
