Miholjske zadušnice: Šta crkva kaže o običajima i kako se moliti za preminule kod kuće
Porodica koja zbog obaveza ili bolesti ne može posjetiti groblje, prema savjetu sveštenika Radoslava Savovića, treba da se pomoli za preminule u svom domu. Parastos se služi u subotu prije Miholjdana, 12. oktobra.
Zadušnice u pravoslavnoj tradiciji nisu samo narodni običaj, već dan kada se vjernici posebno mole za pokoj duša svojih preminulih. Miholjske zadušnice uvijek se obilježavaju u subotu prije Miholjdana, koji pada 12. oktobra, pa zato njihov datum svake godine mijenja.
Šta se radi na zadušnice
Vjernici, kada su u mogućnosti, odlaze u crkvu i na groblje. Nakon liturgije u crkvi se služi parastos za upokojene, a vjernici tada donose kuvano žito, crno vino i cvijeće.
Svaki od tih simbola ima svoje značenje: žito podsjeća na vaskrsenje i Hristove riječi da žito donosi rod tek kada umre, ali ne u zemlji i mraku, već u svjetlosti sunca. Crno vino kojim se poliva žito označava Božije milosrđe kojim se liječe rane grijeha, dok sveća simbolizuje Hristovu svjetlost svijetu, koja obasjava i duše preminulih.
Žito bi trebalo odnijeti na groblje, pomoliti se Bogu za duše upokojenih, a potom grobove politi crnim vinom u formi krsta.
Šta kaže sveštenik
Sveštenik Radoslav Savović ističe da su to najvažniji običaji koje pravoslavci treba da poštuju. Iznošenje hrane i obedovanje na grobovima on, kako navodi, naziva paganstvom: „To je paganizam i nema veze sa pravoslavljem."
On je odgovorio i na pitanje šta da urade oni koji zbog obaveza ili bolesti ne mogu ići na groblje ili u crkvu — neka se pomole za svoje preminule srodnike, kumove i prijatelje u svojim domovima. To, kako kaže otac Radoslav, jeste suština zadušnica i najvažnije što možemo učiniti za duše svojih bližnjih.
Čega se ne treba pridržavati
Zadušnice su dan posvećen pokojnicima i molitvi, pa se ne smatraju danom za slavlja, veselja i bučne zabave. Crkva podsjeća da mnogi običaji koji se prenose s generacije na generaciju nisu isto što i crkvena pravila, pa je važno razlikovati crkveno učenje od narodnih vjerovanja i lokalnih običaja.
Miholjske zadušnice, prije svega, podsjećaju na prolaznost života i značaj sjećanja na preminule. Odlazak na groblje, paljenje svijeće i pripremanje pomana imaju smisla onda kada su praćeni molitvom i iskrenim sjećanjem na one kojih više nema.
