Nakon osam godina i deset milijardi kilometara putovanja, BepiColombo ulazi u orbitu Merkura
Svemirski brod BepiColombo, zajednička misija evropske i japanske svemirske agencije, nakon osam godina putovanja ulazi u orbitu Merkura, do sada slabo istraženog planeta najbližeg Suncu. Cilj misije je da se riješe zagonetke poput leda u kraterima i neuobičajenih udubljenja na površini.
Svemirski brod BepiColombo nakon osam godina putovanja, tokom kojih je prevalio gotovo deset milijardi kilometara, ulazi u orbitu Merkura, najbližeg planeta Suncu. Riječ je o zajedničkoj misiji Evropske svemirske agencije (ESA) i japanske agencije JAXA, lansiranoj 2018. godine, koja će najmanje godinu dana proučavati ovaj dosad slabo istraženi planet.
📷Kliknite i pogledajte prave fotografijegalerija na BBC Science→Okruženje u koje brod ulazi izuzetno je neprijateljsko: temperature na Merkuru dostižu 430 stepeni Celzijusa, da bi potom pale na minus 180, a planet je stalno izložen jakom Sunčevom zračenju. Kako bi je gravitacija planeta uhvatila, sonda mora izvesti manevar kočenja u trajanju od 37 minuta.
Misija nosi dvije sonde koje će se kasnije odvojiti: ESA-ina će proučavati površinu izbliza, dok će JAXA-ina posmatrati planet iz daljine. Dvije sonde morale su biti čvrsto spojene tokom lansiranja i dugog putovanja, a sada, nakon osam godina, moraju se pažljivo razdvojiti. Jessica Marshall, inženjerka sistema u kompaniji Airbus koja je izgradila brod, rekla je da je za to osmišljen poseban opružni mehanizam koji nježno otpušta sondu i pritom je rotira kako bi joj zadao početnu rotaciju. Trenutak razdvajanja, dodala je, bit će izuzetno stresan za tim.
Zbog Sunčeve gravitacije put je bio dug i zaobilazan
Putujući duboko u unutrašnji Sunčev sistem, brod se cijelim putem morao boriti s ogromnom Sunčevom gravitacijom. Zato je kočio tokom cijelog puta i kretao se vrlo komplikovanom trajektorijom — jednom je obletjela Zemlju, dva puta Veneru i šest puta Merkur, kako bi se dovoljno usporila i ušla u orbitu. Put je trebalo trajati sedam godina, ali kvar na pogonskom sistemu produžio ga je za godinu dana.
Prof. Emma Bunce sa Univerziteta u Leicesteru, jedna od glavnih istražiteljica misije, Merkur je opisala kao pomalo zapostavljen planet unutrašnjeg Sunčevog sistema, koji je upravo zbog toga toliko intrigantan. Naučnici žele razumjeti kako se Merkur formirao i evoluirao, kako izgleda danas, ali i kako reaguje na ekstremne svemirske uvjete kojima je izložen zbog blizine Sunca.
Led u kraterima i čudna udubljenja
Jedna od glavnih zagonetki jest zašto u kraterima polarne regije Merkura postoji led uprkos blizini Sunca. Misija će istraživati i neobična plitka udubljenja strminih strana, kojih ima na hiljade širom površine. Ona nisu posljedica udara svemirskih stijena, po planetarnim mjerilima mlada su — stara oko 100.000 godina — a takve tvorevine nisu viđene nigdje drugo u svemiru.
Uz to, uprkos maloj veličini — Merkur je tek nešto veći od Mjeseca — planet ima ogromno metalno jezgro. Prema riječima prof. Bunce, jedno od objašnjenja je da je Merkur nekada bio znatno veći te da mu je omotač možda odnijela velika sudarna pojava, takozvani „hit and run", ili niz sudara tokom dužeg perioda koji su mu oduzeli vanjske slojeve, omotač i koru. Moguće je i da je takav nastao od samog početka, u dijelu ranog Sunčevog sistema bogatom metalima.
Tek treća letjelica koja posjećuje Merkur
Dosad su Merkur posjetile samo dvije sonde, obje u NASA-inim misijama: Mariner 10 je 1970-ih tri puta proletio pored planeta, a Messenger je 2011. stigao do Merkura i proveo četiri godine u orbiti. Merkur kruži oko Sunca tako brzo da mu godina traje svega 88 zemaljskih dana, ali se vrlo sporo rotira oko vlastite ose, pa jedan dan na njemu traje 59 zemaljskih dana. Površinu mu krase drevni vulkani, visoke litice i ogromni krateri.
Slika: ALFA TV · prave fotografije (BBC Science)
Izvori:
- BBC Science — bbc.co.uk
- European Space Agency
- Japan Aerospace Exploration Agency (JAXA)
- University of Leicester
Tekst: Uredništvo ALFA TV



