NASA sedam dana, pet poziva za ugovore: Brža nabavka kao oružje u trci za Mjesec

NASA je proteklog vikenda održala dugu konferenciju za štampu na kojoj je objavila niz ugovora i novih prilika vezanih uz Mjesečevu bazu: sletači, roveri na nuklearni pogon, izvidnički dronovi, sistemi za proizvodnju struje, skladištenje i komunikacioni sateliti.

„Nadamo se da industriju držimo na nogama pokušavajući da prati sve konkurse koje raspisujemo", rekao je Carlos García-Galán, menadžer programa Mjesečeve baze, više od 90 minuta nakon početka konferencije. „To je potrebno da bismo izgradili Mjesečevu bazu u roku koji smo zacrtali."

Brza serija najava govori nam nekoliko stvari o naporima NASA-e da se vrati na Mjesec i tamo uspostavi trajno naselje tokom sljedeće decenije. Prije svega, agencija je ozbiljna u tom nastojanju — program Artemis Moon Base predstavlja najvjerodostojniji pokušaj uspostavljanja trajne stanice na drugom svijetu u historiji NASA-e. Drugo, NASA se obraća svim krajevima američke komercijalne svemirske industrije, zabacujući izuzetno široku mrežu kako bi obuhvatila i kompanije koje do sada nisu lansirale nijedan hardver u orbitu.

Promjena načina nabavki

Ono što ovaj poduhvat posebno izdvaja jest promjena načina na koji NASA kupuje usluge. Mike Gold, pravnik i bivši pridruženi administrator NASA-e koji je osnovao Artemis sporazume, a danas je predsjednik kompanije Redwire Space, rekao je da je ono što se dešava ostavilo jak utisak na njega.

Tokom sedam dana, naveo je Gold, NASA je izdala pet prijedloga za lunarne ugovore. „Tempo koji se dešava i priroda nabavki su bez presedana", izjavio je Gold. „Vidi se pristup u kome učestvuju svi — velike kompanije, male kompanije, nove kompanije, stare kompanije."

Najviše ga je dojmila činjenica da NASA, otkako je u martu na događaju Ignition najavila izgradnju Mjesečeve baze, stalno razvija strategiju nabavki. Agencija je usvojila fleksibilan model sličan onome koji koristi Agencija za napredne odbrambene istraživačne projekte (DARPA), a sastoji se iz dvije komponente.

NASA uglavnom koristi mehanizam tzv. širokih javnih poziva kojima traži određenu sposobnost — na primjer, snabdijevanje električnom energijom na površini Mjeseca. Time agencija pita industriju šta može ponuditi, umjesto da precizno propisuje šta želi i nameće gomilu zahtjeva.

Ključno je, kako je Gold naveo, to što NASA primjenjuje i dvostepeni proces podnošenja ponuda po uzoru na DARPA-u. Umjesto da od početka pripremaju detaljne ponude koje se često mjere desetinama, ako ne i stotinama stranica, kompanije prvo šalju kratak pregledni dokument. Nakon kratkog pregleda NASA odabere koncepte koje želi razraditi i tek tada kompanije ulažu vrijeme i resurse u detaljnu ponudu.

Gold je rekao da je Redwireu bilo zanimljivo nekoliko prilika vezanih uz Mjesec te da je kompanija poslala početne ponude, ali je punu ponudu morao pripremiti samo za one koje je NASA željela razmotriti — uključujući upotrebu varijante svojih izvlačivih solarnih panela na Mjesecu za proizvodnju struje. „Mogli smo najveći dio resursa usmjeriti u ono što agencija zaista želi i u ono u čemu smo najbolji", kazao je.

Ekosistem umjesto jednog izvođača

Iz te promjene jasno je da NASA pokušava odustati od mikroupravljanja svakim podsistemom buduće baze i umjesto toga koordinira komercijalne sposobnosti razvijene nezavisno. Traži ih svuda — od velikih izvođača poput Lockheed Martina, SpaceX-a, Blue Origin i Northrop Grummana do mlađih firmi kao što su Impulse Space, ispace-US, Voyager Technologies, Quantum Space i drugih.

S obzirom na to da se postavljaju pitanja o tome koliko će SpaceX u budućnosti ostati posvećen radu za NASA-u, agencija nastoji diverzifikovati načine transporta tereta do Mjeseca. Oslanja se, između ostalog, na veliku, ali još nedokazanu raketu Terran R kompanije Relativity Space, kao i na orbitalna prijenosna vozila koja razvija Impulse Space.

NASA prioritet daje stvaranju čitavog ekosistema potencijalnih ugovarača, umjesto da se oslanja na jedan ili dva glavna izvođača. Time preuzima veliki rizik — pokušava ubrzati lunarni program kupujući usluge od kompanija čiji hardver još nije operativan i u nekim slučajevima postoji samo kao napredni inženjerski dizajn. Za NASA-u je to, na kraju krajeva, pristup visokog rizika, ali i visoke nagrade. No u zahtjevnoj trci s Kinom za dolazak na Mjesec i uspostavljanje naselja, NASA-ina postapollonska stidljivost više nije održiva.

Kako će NASA platiti sve to

Dio sredstava preusmjeren je iz prethodno ugašenog programa Lunar Gateway, izjavio je administrator NASA-e Jared Isaacman. Kao dio zakona „One Big Beautiful Bill" usvojenog 2025. godine, NASA je, na primjer, dobila 2,6 milijardi dolara za Gateway. Dio finansiranja već je bio odobren kroz agencijski program Commercial Lunar Payload Services.

Isaacman je dodao da su neki od tih ugovora relativno mali i da će NASA-i omogućiti da kasnije više uloži u uspješne usluge. „Time što radimo mnogo malih stvari, učimo iz svog pristupa i ostvarujemo dobre pobjede, pokazujemo da možemo biti vrlo efikasni i odgovorni s novcem poreskih obveznika — s otprilike 200 miliona dolara po misiji u odnosu na budžet od oko 25 milijardi dolara godišnje", rekao je.

Ovim pristupom, dodao je, „budućim administracijama dajete mogućnost da pojedine misije pojačaju ili smanje."