Najnovije
Historija

Od mladog parlamentarca do vođe britanskih fašista: život Oswalda Mosleyja

Oswald Mosley bio je britanski političar koji je nakon brzog uspona osnovao Britansku uniju fašista, najpoznatiji fašistički pokret u Velikoj Britaniji tridesetih godina prošlog vijeka. Pokret je ipak izgubio podršku nakon nasilja pristalica i masovnog otpora građana.

U Uredništvo ALFA TV 16. novembar 2026. u 11:54 · 4 min čitanja · 524 pregleda
Od mladog parlamentarca do vođe britanskih fašista: život Oswalda Mosleyja
Foto: Avaz

Od mladog konzervativca do vođe britanskih fašista

Sir Oswald Ernald Mosley, šesti baronet, bio je britanski političar čiji je put od aristokratskog miljea do čela najjačeg fašističkog pokreta u međuratnoj Britaniji obilježila ambicija i ideološki zaokreti. Došao je na svijet 16. novembra 1896. u londonskom četvrti Mayfair, a porijeklo je vukao iz stare vlastelinske familije iz Staffordshirea. Otac, Oswald stariji, bavio se upravljanjem imanjima, dok je majka Katharine Maud pripadala istaknutom plemstvu. Nakon školovanja u Winchesteru upisao je Kraljevsku vojnu akademiju u Sandhurstu, ali ju je napustio jer se povrijedio padom s konja.

Ratne rane i munjevit uspon

Kada je izbio Prvi svjetski rat, Mosley je prvo rasporđen u pješadijskim jedinicama, u kojima je i ranjen, da bi potom prešao u Kraljevski leteći korpus. Nesreća tokom obuke za pilota 1915. ostavila mu je trajnu posljedicu na nozi. Iskustva iz rata kod njega su razvila uvjerenje da zemlji trebaju čvrsta ruka na čelu i nacionalna obnova.

Već s 21 godinom, 1918., našao se u Donjem domu kao konzervativni zastupnik — među najmlađim parlamentarcima u historiji. Godine 1920. oženio se lady Cynthijom „Cimmie“ Curzon, kćerkom lorda Curzona; svadbenom svečanosti nazočio je i sam kralj George V. Politički pogledi su mu se brzo mijenjali pa je 1924. prešao laburistima, a u MacDonaldovoj vladi 1929. dobio je funkciju kancelara Vojvodstva Lancaster.

Za nezaposlene je tražio smione državne mjere u kojima su se miješali kejnzijanski poticaj potražnje, državna intervencija i korporativizam. Kada je vlada 1930. odbacila njegov ekonomski memorandum, napustio je stranku i formirao Novu stranku, koja na izborima 1931. nije imala uspjeha. Zanimljivo je da su ga, prije nego što se okrenuo fašizmu, na svoju stranu nastojali privući istaknuti političari poput Winstona Churchilla i Nevillea Chamberlaina.

Britanska unija fašista

Mussolini, kojeg je lično posjetio 1932., postao mu je uzor. Prvog oktobra iste godine osnovao je Britansku uniju fašista (BUF), pokret prepoznatljiv po crnim košuljama, paravojnim paradama i ideji korporativne države. U ranoj fazi pokret je privukao na desetine hiljada pristalica — veterana rata i mladića bez posla. Sredstva je dijelom osiguravao Mussolini, a neko vrijeme ga je podržavao i list Daily Mail.

Ključni trenutak dogodio se 7. juna 1934. na skupu u Olympiji, gdje su Mosleyjeve pristalice fizički napale demonstrante. Nakon toga javnost se okrenula protiv organizacije, a njen utjecaj počeo je padati. Dvije godine kasnije Mosley je najavio marš kroz jevrejsku četvrt istočnog Londona, no snažan otpor mještana i antifašista — događaj poznat kao Bitka kod Cable Streeta — rezultirao je time da je policija zaustavila povorku. U istoj, 1936, godini usvojen je Zakon o javnom redu, kojim su zabranjene političke uniforme i smanjene mogućnosti paravojnog djelovanja.

Rat, internacija i poratni neuspjeh

Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata zalagao se za mir s Njemačkom. Vlasti su 1940. zabranile BUF, a Mosley i njegova druga supruga Diana Mitford — vjenčali su se 1936. u rezidenciji Josepha Goebbelsa — završili su u pritvoru na temelju Uredbe 18B. Zbog pogoršanog zdravlja, pušteni su 1943., o čemu je javnost oštro protestvovala.

Poratne godine proveo je u Irskoj i Francuskoj, da bi se 1948. vratio u Britaniju i pokrenuo Uniju pokreta.Program mu je obuhvatao ideju „evropske nacije“, korporativizam i ograničavanje imigracije. Nakon rasnih nereda u Notting Hillu 1958. pokušao je kapitalizirati napetosti za povratak u politiku, no bez ikakvog stvarnog učinka: na izborima 1959. u Kensington Northu osvojio je 8,1 posto glasova. Tokom šezdesetih aktivnost mu je polako jenjavala, a 1968. objavio je memoare „My Life“.

Preminuo je 3. decembra 1980. u Londonu, od Parkinsonove bolesti. Nakon kremacije pepeo mu je položen u francuskom Orsayu. Sin Max Mosley kasnije je predvodio svjetsku automobilsku federaciju (FIA), dok se ostatak porodice odrekao političkih ideja koje je Oswald zastupao. Iza sebe je ostavio kontroverzno naslijeđe — vođa fašističkog pokreta koji britansku demokratiju nikada nije ozbiljno ugrozio, ali je ostao podsjetnik na opasnosti ekstremizma.

Slika: Avaz

Izvor: Avaz

Originalni link: avaz.ba

Tekst: Uredništvo ALFA TV

Povezane vijesti