Pisma: rast po svaku cijenu nije održiva politika

Tri pisma čitalaca objavljena u britanskom Guardianu zauzimaju se za temeljnu promjenu ekonomskog pristupa, upozoravajući da politika neprestanog rasta ne donosi blagostanje većini stanovništva niti je održiva u pogledu ograničenih resursa planete.

Peter Riddle iz Wirkswortha u Derbyshireu piše da je ključna lekcija za UK iz američkih međuvremenih izbora to da vlada Laburističke stranke mora promijeniti način upravljanja ekonomijom ako želi zadržati vlast za dvije godine. Prema njegovim riječima, britanski birači ocijenit će vladu premijera Andyja Burnhama jednako strogo kao što su američki birači ocijenili Donalda Trumpa, ukoliko osjete da ekonomija ne radi u njihovu korist.

Riddle navodi da je milionima ljudi svakodnevno plaćanje hrane, komunalija, prijevoza i stambenih troškova postalo izazov, a da se taj teret pojačava kolapsom kvaliteta i pouzdanosti mnogih ključnih javnih usluga te osjećajem da je život u zajednici postao napetiji, krhkiji i nesigurniji.

On podsjeća da je Burnham, preuzimajući premijersku dužnost, osporio prethodnih 40 godina neoliberalne ekonomije zbog toga što nije donijela opipljive koristi velikom dijelu stanovništva. Riddle preporučuje rad Karela Williamsa i Sukhdeva Johala, spomenutih u uredničkom komentaru Guardijana.

Smatra da težnja ekonomskom rastu može brzo biti sabotirana nepredvidljivim globalnim silama i događajima izvan kontrole jedne zemlje, uz rizik ponavljanja grešaka iz prošlosti. Prema njegovim riječima, Burnhamova strategija malih popravki koje ljudima daju prostora za disanje općenito je dočekana s odobravanjem, dok Williams i Johal nadograđuju taj pristup forenzičnijom i šire zasnovanom strategijom.

Po toj strategiji bi zadatak vlade bio osigurati da osnovne usluge poput zdravstva, obrazovanja, stanovanja, prijevoza i socijalne skrbi doprinose zajedničkom bogatstvu i blagostanju pojedinaca i lokalnih zajednica. Riddle zaključuje da se birači decenijama osjećaju zanemareno od strane uzastopnih vlada te se postavlja pitanje ima li Burnhamova vlada hrabrosti da radi drugačije.

Upozorenje na granice resursa

Sheila Triggs iz Orpingtona u Kentu tvrdi da je potrebno ići korak dalje te baviti se pitanjem nedostatka resursa iscrpljene planete za beskonačan rast. Ona smatra da rast zahtijeva traženje novih granica za ekstrakciju uglja, nafte, plina, drveta, minerala i hrane, više nego što je potrebno, te da je to intrinzično kolonijalno, jer održava globalni jug kao izvor širenja bogatstva Zapada.

Kao dodatni problem navodi ogromne resurse koji se troše na ratove i vojne budžete svijeta. Hitna potreba, ključna za izbjegavanje klimatske katastrofe, jest smanjenje svjetske potrošnje energije i materijalnih dobara na globalno pravedan način, ističe Triggs.

Stephen Smith iz Glasgowa piše da je podsjetnik uredništva na preraspodjelu kao zaboravljeni instrument promjene vrlo pravovremen, jer ekološke krize zahtijevaju radikalnu kulturnu promjenu i odustajanje od nemogućnosti neprestanog povećanja materijalnih zahtjeva čovječanstva prema planeti.

Po njegovom mišljenju, neće biti smislenog pokušaja rješavanja tih kriza sve dok prioritet ostane širenje ljudskog otiska po planeti. Ako suludi zamah "rasta" ka neizbježnom kolapsu prestane — što se već usporava u mnogim zapadnim zemljama — mora se prepoznati i ludost nejednakosti sadašnjeg svijeta. Radikalna preraspodjela, smatra Smith, jedina je društvena alternativa koja može ponuditi nadu.