Pred kolapsom sistema odlaganja otpada: U FBiH evidentirano 1.600 divljih deponija

Građani Goražda već danima drže u blokadi deponiju Šišeta, na koju se godinama nelegalno odlaže smeće iz tog grada. Dok lokalne vlasti traže rješenje, kontejneri u gradu su puni. Goražde, međutim, nije izuzetak — sličan scenarij viđen je i na deponiji Uborak kod Mostara te u naselju Ramići u Banjoj Luci, a prepuni kontejneri nisu rijetkost ni u glavnom gradu BiH, gdje se popunjavaju kapaciteti deponije Smiljevići.

U Višegrad Drinom i Limom svake godine stiže hiljade tona otpada iz BiH, Srbije i Crne Gore, dok se u Neumu istražuje na koji je način otpad iz Hrvatske završavao u BiH. O razmjerama problema govori podatak da je samo na području FBiH, uz 40 lokalnih, evidentirano 1.600 divljih deponija smeća.

Divlje deponije nastaju svakodnevno

Direktorica Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle Džemila Agić kaže da je teško procijeniti broj divljih deponija jer svakodnevno nastaju nove, a razlozi za njihovo stvaranje su različiti.

„Svi građani u FBiH nisu pokriveni redovnim odvozom otpada, a ako neko nije prisiljen da potpiše ugovor i redovno plaća, posramljen je da iznese kantu i otpad rješava na svoj način. Prikupi ga i zapali ili ga po mraku negdje odveze. Razlog je, dakle, neuređen sistem redovnog odvoza i naplaćivanja odvoza otpada", rekla je Agić.

Ona dodaje da ni sanitarne deponije na kontrolisanom prostoru nisu rješenje, jer gomilanjem raznovrsnog otpada zauzimamo sve više prostora.

„Evropa je davno rekla da se moramo vraćati cirkularnoj ekonomiji i koristiti materijalne i energetske potencijale otpada. Sekundarne sirovine izdvojiti, ostatak energetski obraditi. Međutim, mi smo još daleko od toga, pa se još bavimo pitanjem redovnog odvoza otpada i plaćanjem takvih usluga", ističe Agić.

Stanje slično Katmanduu i Nju Delhiju

Profesorica Šumarskog fakulteta u Banjoj Luci Marijana Kapović Solomun, ekspertica Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), kaže da je situacija u cijeloj BiH gotovo ista, jer se problemi ne rješavaju decenijama. Osim vlasti, odgovornima smatra i građane, koji smeće bacaju i u vodotoke rijeka, što je, po njenim riječima, potrebno rigorozno kažnjavati.

„Kada se vozite bilo kojim regionalnim ili lokalnim putem, imate smeće pored puta. Nešto najsličnije onome što sam vidjela u Katmanduu ili u Nju Delhiju. Uprkos svim prirodnim bogatstvima, došli smo u situaciju da više nemamo čist vazduh i da smo s kapacitetima pitke vode vrlo kratki", kaže Kapović Solomun.

Ona navodi i primjer deponije koju je Rim koristio 40 godina i koju je morao sanirati uz ogromna sredstva, ali su veliki prihodi projektovali za 10 godina samo od gasova iz te deponije. Slične primjere, dodaje, ima i Beč ili Kopenhagen. Za BiH je, kaže, vrlo bitno uraditi kvalitetnu studiju o kapacitetima u vezi s otpadom te razmotriti može li država imati jedno, dva ili pet kogeneracijskih postrojenja u kojima bi se otpad spaljivao i proizvodila energija.

Opasnost koja se ne vidi golim okom

Kapović Solomun podsjeća i na opasnosti koje se ne vide golim okom, a čije se posljedice mogu pronaći u zdravstvenim biltenima ustanova širom BiH.

„To je utjecaj ocjednih voda iz divljih, a možda i ovih pravno regulisanih deponija, na zemljište i vodu. Posebno je to karakteristično za kraški predio Mostara, gdje ta ocjedna voda, najčešće kontaminirana teškim metalima i organskim zagađivačima, vrlo brzo dospije do izvorišta pitke vode. Drugi problem su požari, koji emituju sve zagađivače u vazduh, pa i dioksine i furane koji se talože na okolno zemljište i u kratkom periodu ulaze u lanac ishrane", dodaje Kapović Solomun.