Sutra se obilježavaju sveti mučenici Flor i Lavr te prepodobni Jovan Rilski

Pravoslavni vjernici sutra, 31. avgusta, slave uspomenu na dvojicu svetih mučenika — braću Flor i Lavr, te na jednog od najznačajnijih svetaca južnoslovenskog pravoslavlja, prepodobnog Jovana Rilskog.

Važno je napomenuti da je sutrašnji dan mrsan, pa vjernici slobodno mogu pripremiti trpezu bez postnih ograničenja i praznik provesti uz porodicu.

Braća klesari koji su odbila paganstvo

Flor i Lavr živjeli su u 2. vijeku na prostoru Ilirije i bili su poznati po svom klesarskom zanatu. Predanje kaže da ih je tamošnji poganski vladar zadužio za podizanje hrama posvećenog paganskim božanstvima. Dok je gradnja trajala, nesretan slučaj promijenio je tok događaja — komad kamena ranio je u oko sina jednog žreca koji je promatrao radove, i dječak je izgubio vid.

Razjarenom ocu braća su ponudila nešto neočekivano: obećali su mu da će se dječak izliječiti ako prihvati vjeru u jednog Boga. Očajni žrec pristao je, a nakon molitve braće dječak je čudesno progledao. Tim događajem potaknuti, žrec Memertin i njegov sin krstili su se, da bi obojica vremenom i sami položili živote za hrišćanstvo.

Umjesto paganskih kipova, braća su u dovršeni hram postavila krst i pozvala vjernike na zajedničku molitvu kojom je objekat posvećen Isusu Hristu. Ilirski namjesnik odgovorio je progonima — okupljene hrišćane poslao je na lomaču, a Flor i Lavr završili su živote bačeni u bunar koji je zatrpan zemljom. Mnogo stoljeća kasnije njihove mošti otkrivene su i prebačene u Carigrad. U narodu se ova braća i danas smatraju zaštitnicima stoke, posebno konja.

Pustinjak koji je okupio narod oko sebe

Drugi svetac čiji se dan obilježava sutra jeste Jovan Rilski, monah i podvižnik koji je živio u 10. vijeku. Rodom iz okoline Sofije, nakon smrti roditelja odlučio se za isposnički život daleko od ljudi. Put mu nije bio lak — suočavao se s napadima, pa i s nerazumijevanjem vlastite rodbine.

Utočište je pronašao duboko u Rilskoj planini, gdje je dugi niz godina boravio u šupljini jednog stabla. Preživljavao je na travi i divljem bobu, bez ikakvog kontakta s ljudima. Tek kada su ga slučajno otkrili pastiri tragajući za zalutalom stokom, glas o njemu počeo se širiti.

Narod je počeo pristizati u nadi da će im ovaj svetac donijeti olakšanje od bolesti i životnih teškoća. Među posjetiocima bio je i bugarski car Petar, koji je od Jovana tražio duhovne smjernice. S vremenom su se oko pustinjaka okupili i drugi monasi, što je dovelo do osnivanja crkve i znamenitog Rilskog manastira — duhovne tvrđave koja je narodu bila oslonac naročito tokom stoljeća osmanske vladavine.

Jovan Rilski preminuo je u miru 946. godine, doživjevši sedamdeset ljeta. Njegove mošti i danas se čuvaju u manastiru koji nosi njegovo ime.