Sutra se obilježavaju sveti mučenici Flor i Lavr te prepodobni Jovan Rilski

Pravoslavna crkva sutra obilježava dan svetih mučenika Flora i Lavra, rođene braće iz Ilirije koji su živjeli u 2. vijeku, te prepodobnog Jovana Rilskog, pustinjaka čiji se život i djelo pamte već više od hiljadu godina.

Za sve koji se pitaju kakva trpeza treba da bude spremna — sutrašnji dan je mrsni, što znači da vjernici ne moraju postiti i mogu praznik obilježiti uz uobičajenu hranu u krugu porodice.

Flor i Lavr — klesari koji su izabrali vjeru

Braća Flor i Lavr bili su cijenjeni klesari na prostorima Ilirije. Prema predanju, angažovao ih je lokalni neznabožački knez da sagrade paganski hram. Tokom radova, odlomak kamena pogodio je u oko sina lokalnog žreca koji je posmatrao gradnju. Dječak je ostao bez vida, a njegov otac je u bijesu htio kazniti braću.

Flor i Lavr su mu tada rekli da će dječak ozdraviti ako povjeruje u Boga u kojeg oni vjeruju. Žrec je pristao, braća su se pomolila i prekrstila povrijeđeno oko — a dječaku se vid potpuno vratio. Nakon tog događaja, žrec Memertin i njegov sin primili su krštenje, a obojica su kasnije stradali za hrišćansku vjeru.

Kada su završili gradnju hrama, braća u njega nisu postavila paganske kipove. Umjesto toga, postavila su krst i pozvala lokalne hrišćane da objekat osvete imenom Isusa Hrista uz cjelonoćnu molitvu. Ilirski namjesnik reagovao je surovo — mnoge od okupljenih hrišćana spalio je, dok je Flora i Lavra žive bacio u bunar i zasuo ih zemljom. Njihove mošti pronađene su vijekovima kasnije i prenesene u Carigrad. U narodnom predanju, ova braća posebno se poštuju i kao zaštitnici domaćih životinja, prije svega konja.

Jovan Rilski — pustinjak iz Rilske planine

Istog dana crkva obilježava i prepodobnog Jovana Rilskog, velikog podvižnika iz 10. vijeka. Rođen blizu Sofije od pobožnih roditelja, nakon njihove smrti napustio je sve i povukao se u planinu da se zamonaši. Trpio je napade razbojnika, pa čak i nerazumijevanje rođaka.

Preselio se dublje u Rilsku planinu, gdje je godinama živio u šupljem drvetu. Hranio se samo travom i bobom koji je rastao u blizini. Ljudsko lice nije vidio godinama, sve dok ga nisu pronašli čobani u potrazi za izgubljenim ovcama.

Vijest o svetom pustinjaku proširila se među narodom. Ljudi su počeli dolaziti tražeći lijek za bolesti i muke, a posjećivao ga je i bugarski car Petar kako bi zatražio duhovni savjet. Oko Jovana Rilskog okupili su se i drugi monasi, pa je na tom mjestu podignuta crkva i čuveni Rilski manastir, koji je kroz vijekove bio utočište i duhovno središte, naročito u teškim vremenima pod osmanskom vlašću.

Sveti Jovan upokojio se mirno 946. godine u 70. godini života, a njegove mošti danas počivaju upravo u tom manastiru.