Zašto komšijina drveta uvijek bolje osuše: tajna je u načinu slaganja

Dvije gomile iste vrste drveta, sječene gotovo u isto vrijeme i na slične komade, mogu nakon nekoliko mjeseci imati posve različit nivo vlažnosti. Razlog najčešće nije u samom drvetu, nego u načinu na koji je složeno i skladišteno.

Zrak je ključan

Cjepanice ne bi trebalo slagati prije gusto da zrak jedva prolazi među njima. Kada nema dovoljnog strujanja zraka, vlaga koja izlazi iz drveta duže ostaje zarobljena u gomili, pa se sušenje produžava. Najviše tada stradaju cjepanice u unutrašnjim i donjim slojevima.

Ne direktno na zemlju

Česta greška je i slaganje drveta neposredno na tlo, jer donji redovi upijaju vlagu iz zemlje. Bolje je napraviti podlogu koja odvaja drva od tla – palete, drvene grede ili drugu stabilnu podlogu kroz koju zrak prolazi i ispod gomile.

Želja da se drva zaštite od kiše i snijega često vodi u novu grešku: potpuno prekrivanje ceradom. Bitno je spriječiti da padavine direktno kvaše drva, ali bočne strane gomile treba ostaviti otvorene. Preporučuje se zaštititi samo gornji dio, tako da drva budu suha, a zrak nastavi kružiti.

Koliko traje sušenje

Tačno vrijeme sušenja ne postoji – zavisi od vrste drveta, početne vlažnosti, veličine cjepanica, vremenskih uslova i mjesta skladištenja. Prema stručnim preporukama, mekše vrste u dobrim uslovima mogu se osušiti za šest mjeseci ili nešto duže, dok tvrđima često treba najmanje godinu dana, a pojedina drva traže i duži period.

Kako se navodi u istim preporukama, za efikasno sagorijevanje drvo treba imati oko 20 odsto vlage ili manje. Pretjerano vlažne cjepanice se teže pali, sporije gore i stvaraju više dima, a dio energije troši se na isparavanje vode umjesto na grijanje. Najpreciznija provjera je mjerač vlage, ali mjerenje ne treba raditi samo na površini cjepanice – najbolje je komad ponovo rascijepiti i vlažnost izmjeriti na tek otvorenoj unutrašnjoj strani, jer površina može djelovati suho dok je unutrašnjost i dalje vlažna.