Bivši FBI agent upozorava: Jedan tip ličnosti u svakodnevnom životu opasniji od psihopata

Kad se pomene opasna ličnost, većina ljudi prvo pomisli na psihopate. No, prema iskustvu čovjeka koji je četvrt vijeka proveo u FBI-ju, stvarnost je složenija od te pojednostavljene slike.

Džo Navaro, penzionisani agent FBI-a i jedan od osnivača FBI programa za bihevioralnu analizu, smatra da su u svakodnevnim odnosima posebno opasne osobe s izraženim malignim narcističkim crtama. Dok psihopate, kojih prema procjenama ima oko jedan posto u populaciji, češće dolaze u sukob sa zakonom zbog težih krivičnih djela, maligni narcisi najviše štete nanose ljudima iz svog neposrednog okruženja — partnerima, porodicama i bliskim osobama.

Šta je maligni narcizam?

Maligni narcizam nije zasebna zvanična psihijatrijska dijagnoza. Radi se o kombinaciji izraženog osjećaja sopstvene važnosti, manjka empatije, manipulativnog ponašanja, sumnjičavosti i potrebe za kontrolom drugih. Kod takvih osoba mogu se pojaviti i antisocijalne i agresivne crte.

Navaro objašnjava da takve osobe sebe uzdižu, dok druge omalovažavaju i obezvređuju. Upravo taj obrazac ponašanja, tvrdi, često dovodi do ozbiljnih posljedica — žrtve neretko trpe emocionalne i finansijske posljedice tih odnosa. Sposobnost takvih ljudi da dugoročno iscrpljuju i kontrolišu one oko sebe jeste ono što ih čini posebno opasnim u bliskim odnosima, kaže Navaro.

Upozoravajući znakovi

Prema portalu Verywell Mind, znakovi mogu varirati od osobe do osobe, u zavisnosti od toga koliko su pojedine osobine izražene. Ipak, među češćim upozoravajućim znakovima navode se nedostatak griže savjesti i ravnodušnost prema boli koju nanose drugima, kao i burne ili agresivne reakcije kada se osjete povrijeđeno, kritikovano ili omalovaženo. Važno je naglasiti da pojedine od ovih osobina same po sebi ne znače da je neko maligni narcis — za procjenu poremećaja ličnosti potreban je širi obrazac ponašanja i stručna procjena.

Psihopatiju je teško prepoznati

Navaro pritom upozorava da ni psihopatiju nije jednostavno prepoznati na prvi pogled. Kao primjer navodi serijskog ubicu Teda Bandija, koji je u javnosti ostavljao utisak šarmantne, rječite i društveno funkcionalne osobe. Navaro se s Bandijem susreo još 1975. godine, dok je kao mladi policajac radio na slučaju nestanka 15-godišnje Suzan Kertis s kampusa koji je nadzirao. Bandi je godinama kasnije, neposredno prije pogubljenja 1989, priznao njenu otmicu i ubistvo. Navaro je kasnije rekao da i danas žali što ga tada nije prepoznao kao moguću prijetnju i vjeruje da ga je možda vidio kako se te noći kretao kampusom.