Britanija prodaje svoje najvrijednije kompanije: profiti investitora nisu industrijska strategija

Britanija je u posljednjih deset godina izgubila 300 kompanija koje su preuzele strane, pretežno američke, kompanije, pokazuju proračuni lista Financial Times. Taj trend sada je predmet oštre kritike u analizi thinktanka Common Wealth, objavljenoj pod naslovom „We Aren't the Champions", koja propituje smisao britanske industrije rizičnog kapitala (venture capital).

Tipičan primjer tog obrasca jeste kompanija DeepMind, osnovana u Londonu 2010. godine, koju je Google preuzeo već četiri godine kasnije. Autori analize tvrde da će, dokle god britanski startupi ovise o američkom kapitalu, njihovo jačanje do nivoa velikih kompanija ostati gotovo nemoguć zadatak. Britanski investitori rizičnog kapitala mogli bi prigovoriti da rade za sebe, a ne za izgradnju britanske tehnologije.

Lažno rješenje: više kapitala

Uobičajeno objašnjenje za zaostajanje britanskih startupa jeste nedostatak kapitala — upravo zato je ministarka finansija Rachel Reeves zagovarala ulaganje penzijskih fondova u britansku imovinu. Studija, međutim, upozorava da takav pristup može pogoršati situaciju: dodatni novac može napuhati konačnu prodajnu cijenu kompanija, a da Britaniji ne osigura vlasništvo ni kontrolu nad njima.

Nils Peters i David Kampmann s London School of Economicsa ukazuju na kružnu logiku: Britanija nema tehnološke divove koji bi preuzeli uspješne startupe, a prodaja tih startupa inostranstvu upravo održava taj nedostatak. Prema analizi, najveće koristi od izlaska 38 najvećih britanskih VC-podržanih tehnoloških firmi u periodu od 2010. do 2023. godine odnijeli su postojeći igrači iz SAD-a i Evrope — uključujući preduzeća iz oblasti vještačke inteligencije, fintecha i biotehnologije.

Društvena cijena

Studija dalje tvrdi da sistem orijentisan na maksimiziranje kapitalnih dobitaka favorizuje biznise koji obećavaju unosan izlazak s tržišta. Posljedica, navode autori, jeste rast tehnologija nadzora — od nosivih uređaja do AI chatbotova — i eksploatatorskih platformi gig-ekonomije, koje bogatstvo koncentriraju u rukama nekolicine umjesto da donose društvenu korist.

Gordon Brown u pravu je kada kaže da Britanija treba zadržati vlasništvo nad svojim inovacijama. Postoji, međutim, razlika između finansijskih prinosa i industrijskog razvoja — poboljšanje prvog ne garantuje drugo. Iako se industrijska politika na Zapadu vratila retorički, to se nije prevelo u smislene mjere.

Modeli iz globalnog juga

Umjesto dosadašnjeg pristupa, Common Wealth predlaže demokratsku kontrolu nad inovacijama i usmjeravanje ulaganja ka društvenim ciljevima, uz ograničavanje ekstraktivnih posrednika i stranog kapitala te izgradnju domaćih kapaciteta. Kao primjeri navode se indijski javno finansiran svemirski program i etiopska državna avio-kompanija, koji pokazuju kako trajna javna ulaganja mogu podržati domaće kapacitete umjesto žurne pripreme kompanija za prodaju.

Najdalje je otišao Brazil, koji je univerzalnu zdravstvenu zaštitu za 215 miliona ljudi povezao s industrijom i politikom, koristeći javnu nabavku, laboratorije i transfer tehnologije. Rezultat je bio vidljiv tokom pandemije: do augusta 2021. gotovo tri četvrtine primijenjenih doza vakcine protiv covida proizvedeno je u samoj zemlji.

Brazil pokazuje da država može finansirati, istraživati i proizvoditi univerzalni zdravstveni sistem koji stvara zapošljavanje i proizvodne kapacitete — i da bi ispunjavanje društvenih potreba moglo postati motor ekonomskog razvoja, a time i Laburistima dati svrhu koja nadilazi puko upravljanje oskudicom.