CT snimci glave Jeremyja Benthama otkrili teške probleme sa zubima i artritis vilice

Jeremy Bentham, engleski filozof i osnivač utilitarizma, pred smrt je trpio ozbiljne bolove u ustima. To su pokazali CT snimci njegove prave glave, koja se čuva na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL), gdje su njegovi ostaci izloženi više od 150 godina. Snimanje je urađeno kako bi se napravio digitalni 3D model glave i obilježilo 200 godina postojanja ustanove čije su osnivače nadahnule upravo Benthamove ideje.

Analiza je pokazala da je Bentham, koji je umro prirodnom smrću u 84. godini, izgubio veliki broj zuba i imao uznapredovali artritis donje vilice. Tannis Davidson, kustosica Grant muzeja zoologije pri UCL-u i voditeljica projekta, tokom snimanja je vidjela koliko je vilična kost bila istanjena. „Morao je biti u nesnosnim bolovima“, rekla je za Live Science.

Bentham je, kako navodi Davidson, više puta pisao o problemima sa zubima, ali nije jasno da li je znao da ima i težak artritis vilice, zbog kojeg su mu zubobolje zasigurno bile znatno mučnije. U njegovo vrijeme nisu postojala ni današnja znanja o higijeni zuba. Davidson je podsjetila da je stomatologija prije 200 godina bila nešto sasvim drugo nego danas.

Tijelo za nauku u vrijeme kada se to smatralo sramotom

Još kao mladić Bentham je izjavio da će svoje tijelo nakon smrti pokloniti nauci. Za tadašnju Britaniju bila je to radikalna odluka: seciranje pokojnika, i kada je služilo nauci, smatralo se nedostojnim i bilo je rezervisano za najteže zločince.

Nakon što je umro 1832. godine, njegovi ostaci pretvoreni su u ono što je sam nazvao „auto-ikonom“, odnosno samoprikazom, zamišljenim kao spomenik po uzoru na nadgrobnu ploču. Tijelo je prvo secirano i proučeno, a zatim je kostur obučen u njegovu odjeću, ispunjenu slamom. Pokušaj da se glava sačuva sumpornom kiselinom teško ju je unakazio, pa je na tijelo postavljena voštana rekonstrukcija izrađena prema portretima i posmrtnim maskama. Prava glava, sa detaljno izrađenim staklenim očima koje se vide i na snimcima, bila je izložena pokraj stopala obučenog kostura.

Davidson objašnjava da je Bentham time želio dati primjer drugima i da je zamišljao budućnost u kojoj ljudi prave auto-ikone kako bi preminule rođake zadržali uz sebe.

Ukradena glava i izvađeni mozak

Prema predanju koje se prenosi na UCL-u, pravu glavu su 1975. godine ukrali rivali s King's Collegea u Londonu i nekoliko dana tražili otkup za nju, nakon čega je zaključana i sklonjena od pogleda. Sama auto-ikona, osim kraćih gostovanja po Evropi i u njujorškom Met Breueru, od 1850-ih stoji u izložbenoj vitrini na UCL-u, pored koje svakodnevno prolaze studenti.

Snimci su također potvrdili da je mozak izvađen prije konzerviranja glave, iako je dio tvrde moždane ovojnice (dura mater) ostao sačuvan. Prema riječima Davidson, mozak je uklonjen u skladu s Benthamovim uputama da mu se glava mumificira na način na koji su to činili Maori, koji su iz glava vadili mozak. Postupak snimanja prikazan je u kratkom filmu „Bentham Revealed“.

Ko je bio Jeremy Bentham

Bentham je bio polihistor koji je društvenim reformama želio poboljšati život običnih ljudi. Pisao je o pravu, ekonomiji, obrazovanju i pravima životinja, uvjeren da se društvo može zakonima i objektivnim mjerenjem „korisnosti“ usmjeriti ka boljim ishodima. Njegove ideje bile su temelj na kojem je 1826. osnovan London University, tek treći univerzitet u Engleskoj poslije Oxforda i Cambridgea, koji je prve studente primio 1828. godine.

Najpoznatija mu je zamisao panoptikona iz 1791. godine, kružnog zatvora u kojem jedan čuvar nadzire sve zatvorenike, što je predložio kao humaniju alternativu kažnjeničkim kolonijama u Australiji. Danas se panoptikon smatra simbolom državne kontrole i nadzora. Bentham je razradio i takozvani „felicifički račun“, metod kojim bi se koristi i štete svake radnje brojčano procjenjivale prema intenzitetu, trajanju, izvjesnosti, čistoći i obuhvatu.

„Bezbožnik“ u sukobu s Anglikanskom crkvom

Benthamova filozofija dovela ga je u sukob sa zvaničnom Anglikanskom crkvom. Sam se nazivao „nevjernikom“, dok su ga kritičari zvali „bezbožnikom“. Taj raskol s crkvom, navodi se, mogao je uticati i na njegove želje u vezi s vlastitim posmrtnim ostacima. Davidson smatra da je auto-ikona možda bila Benthamov način da izbjegne pogreb po tradicionalnom anglikanskom obredu. „Možda je to bio način da im malo napakosti“, kazala je.