Deset minuta ultrazvuka na glavi ublažilo deluzije kod šizofrenije, pokazalo je malo ispitivanje

Neinvazivna stimulacija mozga ultrazvučnim talasima mogla bi ublažiti deluzije — lažna uvjerenja koje je teško osporiti — kod osoba oboljelih od šizofrenije, sugerira malo kliničko ispitivanje sprovedeno na Univerzitetu NYU Grossman School of Medicine. Rezultati su objavljeni 20. oktobra u časopisu npj Acoustics.

Studija je obuhvatila 10 pacijenata sa šizofrenijom ili šizoafektivnim poremećajem, stanjima koja uključuju psihotične simptome poput deluzija i halucinacija. Utrlana je transkranijalna ultrazvučna stimulacija: uređaj postavljen na glavu pacijenta šalje ultrazvučne talase kroz lobanju u mozak, s ciljem promjene aktivnosti u odabranoj moždanoj regiji.

Svaki učesnik dobio je i pravi tretman i placebo, sa razmakom od sedmicu dana. Istraživači su prije toga razgovorima utvrdili sadržaj deluzija, kognitivno stanje i iskustva sa slušnim halucinacijama, a nakon tretmana ispitivali koliko čvrsto pacijenti vjeruju u svoje deluzije i koliko im one stvaraju stres.

Cilj: duboke moždane strukture

Za razliku od drugih neinvazivnih metoda, poput transkranijalne magnetne stimulacije, ultrazvuk prodire dublje u mozak i s većom preciznošću, objasnio je koautor, neuralni inženjer Shy Shoham. Talas se usmjerava prema ciljanoj regiji poput svjetlosti kroz sočivo.

Tim je ciljao na moždanu mrežu poznatu kao kortiko-strijato-palido-talamički krug, smještenu ispod spoljnog korteksa. Njena povezanost sa simptomima šizofrenije još nije jasna jer je duboke komponente teško proučavati MRI snimanjem, rekla je koautorka dr. Wei Qi. Mnogo toga što naučnici znaju o ovoj mreži dolazi iz istraživanja poremećaja pokreta, poput Parkinsonove bolesti, u kojima postoji neravnoteža između pobuđivanja i inhibicije u neuronima koji upravljaju pokretima. Pretpostavka istraživača je da u šizofreniji postoji neravnoteža između pobuđivanja i inhibicije signala iz okoline. „Neuspjeh u inhibiranju nebitnih signala mogao bi biti osnova psihoze", izjavila je Qi.

Stimulacija je ciljala posebno na desnu stranu moždane strukture poznate kao unutrašnji segment globus pallidus (GPI). U prethodnoj studiji autori su utvrdili da je veća povezanost između ove regije i druge strukture — prednjeg cingulatnog girusa — povezana sa težim psihotičnim simptomima u šizofreniji, pa su zato GPI odabrali za cilj.

Rezultati i ograničenja

U poređenju sa placebom, ultrazvučna stimulacija bila je povezana sa slabijim deluzijama u sedmici koja je uslijedila, nakon seanse od deset minuta. Nije bilo značajne promjene u slušnim halucinacijama ni u opštoj kogniciji. Nuspojave su bile blage — umor i glavobolja — dok je kod nekih pacijenata zabilježen prolazan porast deluzija, što je Qi pripisala normalnim fluktuacijama simptoma; takvi su ishodi bili podjednako česti i nakon placeba.

Metoda bi, ako se pokaže djelotvornom, mogla izbjeći neke cjelotjelesne nuspojave antipsihotika, poput debljanja i povišenog krvnog pritiska. Koautor dr. Donald Goff, profesor psihijatrije, ipak je oprezan: „Prije je rano znati sa sigurnošću kakve će terapijske koristi biti, ali je to vrlo uzbudljivo." Potrebna su dalja ispitivanja na većem uzorku.

Dr. Deepak Sarpal, vanredni profesor psihijatrije na Univerzitetskoj školi medicine u Pitsburgu, koji nije učestvovao u istraživanju, napomenuo je da do sada „nije bilo mnogo uspješnih terapijskih pokušaja ciljanja tih dubljih struktura" te da ultrazvučni talasi dopiru do regija ispod korteksa manje invazivno nego duboka moždana stimulacija, u kojoj hirurg u mozak pacijenta ugrađuje elektrodu.

Ovaj tim nije jedina grupa koja transkranijalnim ultrazvukom utiče na kortiko-strijato-palido-talamički krug. Ranije ove godine druga je grupa stimulisala dijelove strijatuma, smještenog neposredno ispod korteksa, kod pacijenata sa šizofrenijom. Oni su procjenjivali halucinacije, a ne deluzije, i utvrdili da je tretman smanjio simptome najmanje sedmicu dana nakon zahvata.