Istraživači otkrili da larve "supercrva" mogu zamijeniti tradicionalne metode čišćenja kostiju za muzeje

Muzejski preparatori godinama traže pouzdaniju metodu za čišćenje životinjskih skeleta. Hemikalije mogu oštetiti krhke kosti, kuhanje deformiše manje primjerke, a kolonije dermestidnih kornjaša zahtijevaju posebne prostorije i stalan nadzor. Međunarodni tim naučnika sada tvrdi da je odgovor možda — u larvama.

Od ostataka ručka do naučnog otkrića

Niloofar Alaei Kakhki, bioinformatičarka u Državnom prirodnjačkom muzeju u Stuttgartu, i njene kolege održavali su koloniju larvi vrste Zophobas morio — poznatih kao "supercrvi" — za ishranu povrijeđenih divljih ptica. Ove ličinke mračnjaka, porijeklom iz Južne i Srednje Amerike, inače se masovno uzgajaju kao proteinska hrana za reptile, ptice i ribe u zatočeništvu. Kada su jednog dana umjesto uobičajenog povrća larvama dali pileću kost zaostalu od ručka, zapanjila ih je efikasnost kojom su larve ogulile preostalo meso. To ih je navelo na ideju da isti princip primijene na muzejske primjerke.

Rezultati eksperimenta objavljeni su 1. jula u časopisu PLOS One. "Supercrvi su zaista brzi u poređenju s drugim tradicionalnim metodama. Ekološki su prihvatljiviji i izuzetno ih je lako održavati," izjavila je Alaei Kakhki za Science.

Eksperiment na raznovrsnim primjercima

Istraživači su testirali različite količine larvi na ostacima osam životinjskih vrsta — među njima su bili gar-riba, vrana gačac, egipatski voćni šišmiš, euroazijska velika ušara i kućni miš. Svakom primjerku prethodno su skinuli kožu i izvadili organe, dok su kod krupnijih životinja tkivo dodatno omekšali kuhanjem.

Eksperimentisanje je pokazalo da je optimalna količina između deset i petnaest larvi na gram tkiva. Pri toj gustini, larve su koristeći čeljusti završavale posao za period od nekoliko sati do više dana — u zavisnosti od dimenzija primjerka — a pritom kosti nisu bile oštećene.

Zašto su larve praktičnije od kornjaša?

Između ciklusa čišćenja, larvama je potreban oporavak na biljnoj ishrani, objasnili su Alaei Kakhki i koautor Morteza Monfared, zoolog s Univerziteta Ferdowsi u Mašhadu. No jedna kolonija može raditi iznova gotovo pola godine, što ih čini izuzetno ekonomičnim, rekla je Alaei Kakhki za NPR.

Značajna prednost je i biosigurnost. Dok kolonije dermestidnih kornjaša sadrže jedinke u svim razvojnim fazama — uključujući odrasle koje mogu pobjeći i kontaminirati muzejske zbirke — supercrvi se u grupnom držanju ne preobražavaju u odrasle insekte mjesecima, čime se rizik od nekontrolisanog širenja znatno smanjuje.

Mike Rutherford, kustos za zoologiju u glasgovskom Hunterian muzeju, ocijenio je za Science da bi nova metoda mogla predstavljati sigurniju alternativu klasičnom korištenju insekata u preparaciji. Dodao je da razmišlja o primjeni na skeletu zmije čija stotine sitnih rebara čekaju na obradu.

Autorima studije cilj nije zamijeniti postojeće metode, već ponuditi dodatno sredstvo koje institucije mogu prilagoditi vlastitim uslovima — naročito one s ograničenim prostorom i budžetom, s obzirom na to da dermestidni kornjaši zahtijevaju poseban, osiguran smještaj.